Dvoznak

Kansas City Chiefsi (6-1) sigurno drže vrh AFC West divizije, a danas im u goste dolazi uvjerljivo najslabija momčad lige, New York Jetsi (0-7) koji su sve svoje utakmice izgubili s najmanje 8 poena razlike. Dojam o šansama Jetsa može se dobiti iz postavljenog hendikepa (-19,5) koji nije nimalo pretjeran, štoviše, osobno naginjem da će ga Kansas City pokriti.
Ukratko, ovdje se očekuje ogroman blowout što me gura prema opciji kako će Patrick Mahomes imati manje od 25,5 kompletiranih dodavanja. Razmišljanje je jednostavno. Kansas City bi u prvom poluvremenu trebao povesti 10-15 razlike (kladionice postavile hendikep prvog poluvremena na -11,5) pa će u drugom poluvremenu probijanjima „cijediti sat“, no o tome nešto više kasnije.
Ovo su brojke Mahomesa ove sezone (u zadnjoj zagradi donekle relevantnih utakmica su kompletirana dodavanja/pokušaji u zadnjoj četvrtini):
- Vs Houston (34:20 pobjeda) – 24/32 za 211 yardi (0/1)
@ LA Chargers (23:20* pobjeda) – 27/47 za 302 yarde (4/6 u produžetku*)
@ Baltimore (34:20 pobjeda) – 31/42 za 385 yardi (8/11)
Vs New England (26:10 pobjeda) – 19/29 za 236 yardi (3/5)
Vs Las Vegas (40:32 poraz) – 22/43 za 340 yardi
@ Buffalo (21/36) 21/26 za za 225 yardi (6/6)
@ Denver (43:16) 15/23 za 200 yardi (3/3)
Znači, Mahomes je ove sezone u 5 od 7 utakmica kompletirao manje od 26 kompletiranih dodavanja, s time da je ta brojka zapravo 6/7 s obzirom da imamo jedan produžetak koji danas spada u sferu znanstvene fantastike. Trend je u zadnje četiri utakmice očit. Mahomes sve manje baca, dijelom jer su Kansas City Chiefsi u njima imali velika vodstva (protiv Las Vegasa prokockali 14:3, odnosno 21:10), a dijelom i zbog (sve) lošijeg vremena.
U zadnjoj utakmici, koja je možda najbliža današnjoj, iako je u gostima kod protivnika koji je s rezervnim quarterbackom dobio Jetse, i to u New Yorku, Mahomes je imao samo 15 kompletiranih dodavanja s time da je zadnja dva posjeda prepustio svojoj zamjeni. Nešto slično, 15+ vodstvo KC Chiefsa u zadnjoj četvrtini, je i danas vrlo realno, stoga bi Mahomes ponovo mogao prosjediti dobar dio završnice utakmice.
Brojke kod Jetsa nisu idealne, ali nisu ni katastrofalne, odnosno po meni nemaju neku posebnu težinu u kontekstu današnje oklade. Ako ništa, onda zbog toga što je Kansas ipak klasu-dvije iznad svih tih momčadi.
@Buffalo (27:17 poraz) – Josh Allen 33/46 za 312 yardi
Vs San Francisco (31:13 poraz) – Jimmy Garopolo 14/16 za 131 yardu + Nick Mullens 8/11 za 71 yardu
@ Indianapolis (36:7) – Phillip Rivers 17/21 za 217 yardi
VS Denver (37:28 poraz) – Brett Rypien 19/31 za 242 yarde
VS Arizona (30:10 poraz)– Kyler Murray 27/37 za 380 yardi
@ Miami (24:0 poraz) – Ryan Fitzpatrick 18/27 za 191 yardu
Vs Buffalo (18:12 poraz) – Josh Allen 30/43 za 307 yardi
Da ne duljim. Nemamo apsolutno savršenu statistiku na obje strane, ali nemamo ni lošu, posebice kod Mahomesa koji je u karijeri imao više od 25 kompletiranih dodavanja u samo 11 od 38 odigranih utakmica. Ako izoliramo samo domaće nastupe, onda imamo 14-4 u korist undera (24, 22, 28, 24, 21, 35, 24, 14, 27, 22, 19, 19, 15, 27, 16, 24, 19, 22) s time da su dva overa stigla protiv Baltimorea (druge najbolje momčadi u AFC-u).
Inače, kladionice Mahomesu danas projeciraju 32,5 dodavanja (s time da pada koef na under). Ako će zaista biti oko te brojke, a trebao bi, onda imamo jako ohrabrujuću statistiku. Naime, kada je imao ispod 40 dodavanja, Mahomes ima 24-3 na under 25,5 kompletiranih dodavanja, a kada je ispod 36 onda ima 19-1.

Nije presudno, ali nije ni loše istaknuti kako Mahomes treću utakmicu zaredom neće imati drugog najboljeg hvatača Sammya Watkinsa. Lani je bez njega imao 22/39, 19/35, i to u porazima, a ove sezone 21/26, i 15/23.
Dodatan plus je što su prije par tjedana Chiefsi potpisali probijača LeVeona Bella (prije 2 godine najbolji u ligi ), koji je sezonu počeo u Jetsima s kojima se nije razišao u najboljim odnosima, pa imamo i taj revange game narativ. Da stvar bude bolja, Jetsi će danas biti bez svoja dva uvjerljivo najbolja hvatača, pa je vrlo upitno da li će prijeći svoj ionako skromni timski total (13,5). Detaljnije

Cleveland Brownsi (3-1) uživaju u nizu od tri pobjede, no njihov uspjeh nije povezan sa nekim briljantnim igrama njihova quarterbacka Bakera Mayfielda koji ubire plodove učinkovite igre svojih probijača i ofenzivne linije, te naravno obrane. Ovako je to izgledalo u dosadašnjim utakmicama (u zagradama su prosjeci koje su te momčadi ove sezone dozvoljavale dodavanjem):
@BALTIMORE (290,8 y/u) : 21/39 za 189 yardi – najduže dodavanje 28 yardi (38:6 poraz)
VS CINCINNATI (250,8 y/u) 16/23 za 219 yardi – najduže dodavanje 43 yarde (35:30 pobjeda)
VS WASHINGTON (226,2 y/u) 16/23 za 156 yardi – najduže dodavanje 18 yardi (34:20 pobjeda)
@DALLAS (257,0 y/u) 19/30 za 165 yardi – najduže dodavanje 16 yardi (49:38 pobjeda)
Znači, u četiri dosadašnje utakmice Mayfield je dodao za više od 190 yardi u samo jednoj od utakmica, no svejedno je ostao dosta ispod današnje margine. Protiv Baltimorea je ostao na skromnim brojkama iako su Brownsi ganjali ogromni zaostatak, dok protiv Washingtona i Dallas nije ni trebao napraviti previše.
Danas ga čeka susret s obranom koja je do sada protivničkim quarterbackovima dozvoljavala samo 175,8 yardi dodavanjem, odnosno 18,2 (od 29,2) kompletiranih dodavanja. Prva sljedeća momčad dozvoljava 195,52 yarde.
Ovako su protivnički quarterbackovi prolazili kontra Indianapolis Coltsa:
@JACKSONVILLE (27:20 poraz): Gardner Minshew II 19/20 za 173 yarde
VS MINNESOTA (28:11 pobjeda): Kirk Cousins 11/26 za 113 yardi
VS NEW YORK JETS (36:7 pobjeda): Sam Darnold 17/29 za 168 yardi
@CHICAGO (19:11 pobjeda): Nick Foles 26/42 za 249 yardi
Čak su trojica ostajali debelo ispod 200 yardi, dok je Nick Foles bio prisiljen ispaliti 42 dodavanja jer je ganjao 19:3 zaostatak. Nije baš izgledno da će Brownsi biti u takvoj situaciji (utakmica postavljena kao egal).
Osobno ne smatram obranu Coltsa kao najbolju u ligi, ali ne mogu osporiti da je barem natprosječno dobra. Impresivne brojke su malo napuhane jer se nije susretala s baš najelitnijim quarterbackovima, no definitivno možemo reći kako je Baker Mayfield usporediv sa Cousinsom i Minshewom, posebice jer i Minnesota i Jacksonville igraju vrlo konzervativno (vole probijati, a kada i dodaju vrlo su konzervativni, pogotovo Jacksonville). Uostalom ovo je nedavno najbolji hvatač Brownsa izjavio kada su ga novinari pitali zašto nema produkciju kao u New Yorku:
- "You have two legitimate No. 1 backs in the backfield, and our team is very, very, very good at running the football, so you have to play to your strengths“
Ukratko, ne vidim razlog za ovako visoku marginu na Mayfielda. Imamo usporedive utakmice/protivnike na obje strane, i dosta dokaza kako bi danas trebao biti ispod 200 yardi. Ovih 40-ak mi je solidan luft ukoliko stvari krenu nizbrdo (slučaj da Brownsi padnu u neki veliki zaostatak).
Ovo bi trebala biti utakmica niskog tempa sa povećim brojem probijanja, pogotovo jer smatram da će rezultat ostati u egalu pa nijedna strana neće imati neke velike potrebe za pretjeranim riskiranjem. S obzirom koliko je Mayfield do sada bio konzervativan očekujem ga na nekih 18/28 za 200 yardi.

Neke slabije kladionice imaju Mayfielda postavljenog na višim marginama (Batway 251,5, Boylesports 245,5), no u ovim glavnima (Pinn, 10bet) je koeficijent već u padu i na 243,5 yardi. Detaljnije

Poprilično sam uvjeren kako nećemo još dugo imati ovako nisku marginu na Mikea Williamsa, a kao dokaz broj jedan prezentiram brojke iz prošle sezone, prve u kojoj je bio full-time starter, odnosno No. 2 receiver iza Keenana Allena. U zagradi je broj lopti upućen prema njemu.
INDIANAPOLIS (30:24 pobjeda): 2 hvatanja (3) za 29 yardi
DETROIT (13:10 poraz): 3 hvatanja (5) za 83 yarde
HOUSTON (27:20 poraz): 3 hvatanja (7) za 45 yardi
DENVER (20:13 poraz): 6 hvatanja (13) za 74 yarde
PITTSBURGH (24:17 poraz): 5 hvatanja (10) za 72 yarde
TENNESSEE (23:20 poraz): 4 hvatanja (7) za 47 yardi
CHICAGO (17:16 poraz): 3 hvatanja (6) za 69 yardi
GREEN BAY (26:11 pobjeda): 3 hvatanja (3) za 111 yardi
OAKLAND (26:24 poraz): 2 hvatanja (3) za 55 yardi
KANSAS CITY (24:17 poraz): 2 hvatanja (6) za 76 yardi
DENVER (23:20 poraz): 5 hvatanja (7) za 117 yardi
JACKSONVILLE (45:10 pobjeda): 2 hvatanja (3) za 63 yarde
MINNESOTA (39:10 poraz): 4 hvatanja (9) za 71 yardu
OAKLAND (24:17 poraz): 3 hvatanja (4) za 51 yardu
KANSAS CITY (31:21 poraz): 2 hvatanja (5) za 38 yardi – zadnja utakmica sezone koja Chargersima nije značila ništa.
Znači, u cijeloj prošloj sezoni Williams je uhvatio za barem 45 yardi u 13 od 15 odigranih utakmica. Zanimljivo, nije mu to uspjelo u prvoj i zadnjoj utakmici sezone. Mali minus jer nije prešao u jednom od dva dvoboja sa Kansas Cityjem, no to je bila zadnja utakmica sezone i pitanje je koliko je zapravo relevantna s obzirom na motivaciju kod Chargersa. Ako ćemo dati međusobnim dvobojima ekstra značaj, onda možemo uzeti i dvije utakmice od preklani kada je protiv njih u manjoj roli imao 5 hvatanja (6) za 81 yardu, i 7 hvatanja (9) za 76 yardi. Znači, protiv njih je u svoje dvije prave sezone (2017. kao rookie gotovo nije ni igrao) imao tri jako uvjerljiva prolaza (81, 76, 76) i tijesan pad (38).
U prvoj utakmici ove sezone Williams je imao 4 hvatanja za 69 yardi, a prema njemu je bilo upućeno 9 lopti (lani samo tri utakmice sa više od 7), a radilo se o drž-nedaj dvoboju (16:13 pobjeda Chargersa) u kojem napad dodavanjem nije baš bio ekstra potreban.
Danas bi trebala biti sasvim drugačija priča s obzirom da u Los Angeles dolazi najeksplozivnija momčad u ligi, aktualni prvaci Kansas City Chiefsi koji su -8,5 poena favoriti što u teoriji znači da će Chargersi ganjati zaostatak i biti prisiljeni bacati daleko više nego prošle nedjelje. I za kraj sam ostavio jedan iznimno povoljan podatak. Naime, Mike Williams je prošlog tjedna imao 147 air yarda (koliko su lopte upućene prema njemu putovale po zraku što znači da je uhvatio svaku imao bi 147 yardi samo da je odmah pao na pod – bez daljnjeg napredovanja) što je bila 5. najveća brojka od svih hvatača u NFL-u. Danas nam treba manje od trećine toga u koloni receiving yards. Detaljnije

Tijekom trening kampa Washingtona najčešće se čulo ime Logana Thomasa, grdosije od 200 centimetara i 113 kilograma koji je u mlađim danima zapravo bio quarterback, no ubrzo je shvatio kako mu je pametnije svoju impozantnu figuru koristiti na mjestu tight enda. Prvu, uvjetno rečeno pravu priliku dobio je lani u Lionsima, no oni su bili krcati kvalitetnim tight endovima (T.J. Hockenson, Jesse James) pa nije bilo lako doći do minutaže.
Ipak, Thomas je ostavio dovoljno dobar dojam na Washington koji se riješio svojih tight endova (Vernon Davis, Jordan Reed – obojica su tijekom karijere bili u top 10 u ligi) i čini se da je više nego dobro iskoristio priliku.
Tijekom priprema su izlazila izvješća tipa (isprike na zamornom tekstu, ali morao sam to staviti da se dobije kontekst):
„Logan Thomas "immediately became the team’s top tight end" when Washington signed him this offseason, per Sports Illustrated's Bryan Manning. Acknowledging tight end as a serious weak spot of the Washington offense, Manning sees Thomas as the most likely to emerge from the team's crop of unproven tight ends.
In April, Football Team HC Ron Rivera praised Thomas' "smarts, savvy and athletic ability." Thomas, who converted from quarterback to tight end four years ago, profiles as an intriguing tight end based on his 91st percentile speed score and 94th percentile catch radius. Speaking Tuesday, Redskins coach Ron Rivera said TEs coach Pete Hoener is "really excited" about free agent addition TE Logan Thomas. Hoener praised Thomas' "smarts, savvy and athletic ability."
The Washington Post reports seventh-year converted QB Logan Thomas is "emerging" as Washington's No. 1 tight end.
Thomas certainly has the size to create mismatches and serve as a red zone threat. With so few capable pass catchers in Washington, Thomas could end up with some TE2 streamer appeal if he actually emerges victorious as Washington's starter. He has practically zero competition, so it's a likely outcome.
Vratimo se važnim stvarima. Prošlog tjedana Thomas je uhvatio četiri od osam dodavanja za 37 yardi i polaganje u utakmici u kojoj je njegov quarterback imao svega 17/31 za 178 yardi i 1 polaganje (baš Thomasu).
Ovo je izvješće sa te utakmice (izvor rotoworld.com): „We saw why Football Team coaches raved about the quarterback-turned-tight end throughout training camp. Only Terry McLaurin caught more passes than Thomas, an enormous and agile tight end who evaded Philly linebackers all day.“
Očito, pred Thomasom je sezona karijere, a ne može imati bolji matchup nego danas budući da će na drugoj strani biti obrana Arizone koja je lani bila najgora u ligi u branjenju tight endova – dozvoljavali su 73,3 yarde po utakmici (nitko iznad 68,7 s time da su još samo 4 momčadi bile iznad 60) i polaganjima (1,0 po utakmici).
Ovako su protivnički tight endovi lani završavali protiv njih (u prvoj zagradi je prosjek sezone u yardama, a u drugoj zagradi broj upućenih lopti prema njemu u toj utakmici)
Tyler Higbee (48,93 y/u) – 8 hvatanja (12) za 84 yarde i TD, 7 hvatanja (8) za 107 yardi i TD
Jacob Hollister (31,72 y/u) – 5 hvatanja (6) za 64 yarde.
Ricky Seals-Jones (16,3 y/u) - 3 hvatanja (4) za 29 yardi, 2 TD (u cijeloj sezoni -11 utakmica, uhvatio 14 lopti, u nijednoj utakmici više od 3)
Vance McDonald (19,5 y/u) – 1 hvatanje za tri yarde. Odigrao nepune dvije četvrtine (utakmicu bacao zamjenski quarterback). U prvoj utakmici ove sezone imao 1 hvatanje za 3 yarde.
Ross Dwelley (5,7 y/u) - 4 hvatanja (5) za 14 yardi. U cijeloj sezoni uhvatio 15 lopti za 91 yardu.
O.J. Howard (32,7 yu) - 4 hvatanja (7) za 47 yardi, i TD.
Greg Kittle (75,2 y/u) - 6 hvatanja (8) za 79 yardi, i TD
Josh Hill (14,1 y/u) - 3 hvatanja (5) za 39 yardi
Rhet Ellison (16,7 y/u) - 2 hvatanja (2) za 33 yarde, i TD. Imao je 18 hvatanja za 167 yardi u cijeloj sezoni.
Austin Hooper (60,5 y/u) - 8 hvatanja (8) za 117 yardi, i TD.
C.J. Uzomah (15,1 y/u) – 2 hvatanja za 16 yardi. U cijeloj sezoni (16 utakmica) 27 hvatanja.
Will Dissly (43,6 y/u) - 7 hvatanja (8) za 57 yardi, i TD
Greg Olsen (42,6 y/u) - 6 hvatanja (7) za 75 yardi, i 2 TD
Mark Andrews (56,8 y/u) – 8 hvatanja (9) za 112 yardi i TD.
T.J. Hockenson (30,58 y/u) - 6 hvatanja (9) za 131 yardu i 1 TD.
Uglavnom, apsolutno svaki startni tight end je protiv Cardinalsa imao natprosječno dobru utakmicu, dobar dio njih čak i dvostruko iznad prosjeka sezone. Prošle nedjelje George Kittle je imao 4 hvatanja (5) za 44 yarde – sve u prvom poluvremenu (TE George Kittle played the second half despite a lower-leg injury but wasn't targeted in 30 snaps after halftime). Kittle ne igra današnju utakmicu što dovoljno govori kako je bio daleko od 100 posto.
Mislim da imamo dovoljno razloga za vjerovati kako bi Thomas u najmanju ruku trebao ponoviti učinak od prošlog tjedna (trčao rutu u čak 86 posto dropbackova), a više nego realno je da ga debelo nadmaši s obzirom da će Washington vjerojatno morati biti agresivniji s obzirom da u utakmicu ulazi kao poveći underdog (-6,5).
+++++Uz Bet365, Pinnacle, 10bet i Unibet, ponudu na ovo će ili bi trebali imati i Williamhill/Paddypower/Nordicbet/Ladbrokes/boylesports/betway/888sport/betfair. Detaljnije

Cheshire Phoenix (5-5) danas dočekuje Glasgow Rockse (8-3) i u ovom dvoboju me samo zanimaju opcije na poene. Danas je zbroj postavljen na 160,5 što je daleko više nego prije par tjedana kad su ove dvije momčadi igrale u Trophyu (152,5) i mislim da su kladionice ovdje zavarane nekim rezultatima.

Naime, ove sezone u svim natjecanjima Cheshire igra na 75,71 posjeda (samo u prvenstvu 76,80), a Glasgow na 73,80 (73,00) što je najmanji prosjek u BBL-u. Ispod 76 posjeda su samo još Sheffield (74,71) i Worcester (74,96). Plus je što su obje momčadi od početka prvenstva podigle obranu, posebice Glasgow koji je u Kupu bio jedna od najgorih obrana, dok u prvenstvu na sto posjeda samo 98,17 poena – nitko drugi ispod 102,53 (Cheshire je na 105,60).

S usporedivim protivnicima, momčadima tempa ispod 78 posjeda, i obrambenim ratingom u rangu ove dvije momčadi Cheshire ima: Sheffield 135 (59), 148 (60), 161 (83), Leicester 138 i 124, 158 poena (186 nakon produžetaka), Worcester 157 (83), 144 (71).

Znači tu na današnju marginu imamo 7-1 u korist undera s time da je ovih 161 sa Sheffieldom stiglo samo dan nakon produžetka u Bristolu (75:75 u regularnom dijelu) pa se može reći kako su okolnosti bile nepovoljnije, kao i kod ovih 158 Leicestera koji je dva dana ranije imao tešku utakmicu polufinala kupa, te ovih 157 s Worcesterom koji je zbog finala Kupa tankirao 1/8 finala Trophya.

Glasgow s usporedivim momčadima ima Sheffield 152 (91), 182 (84), 159 (72), Leicester 154 (66), 151 (84), 141 (65), Worcester 145 (75).
Kod njih imamo 6-1 s time da imamo jedan rubni rezultat, no tu se radilo o ogromnom razbijanju (98:61), odnosno kriminalnoj partiji inače pouzdanog Sheffielda. Ovih 182 protiv njih je u utakmici u koju je Glasgow također ušao opušten budući da je već bio ispao iz Kupa.
Što se tiče međusobnih ogleda imamo ih četiri. Dva malo manje relevantna iz kupa na 146 i 166 poena (u utakmici u kojoj se nije odlučivalo o ničemu - Glasgow ispao, Cheshire prošao), jedan prvenstveni u Glasgowu prvenstva koji je završio na 146 poena, i jedan nedavni iz Trophya koji je ostao na 152 poena (nakon dva produžetka 182).

Glasgow je jučer gostovao u Surreyu, no već do poluvremena su imali +20 pa se starteri nisu previše potrošili (nitko iznad 30 minuta). Mali plus za okladu je sljedeća izjava domaćeg trenera Bena Thomasa: “The Rocks play very physical, team basketball. They move the ball really well. We have to capitalize on them playing against Surrey on Saturday night, we have to be physical with them and we have to make them work.

Da sumiram, imamo kombiniranih 13-2 u usporedivima, s time da su oba pada u sumnjivim okolnostima, imamo 3-1 u međusobnima uz taj pad u sasvim nevažnoj utakmici za obje momčadi, izjavu u kojoj domaći trener najavljuje čvrstoću. Po meni je to dovoljno za jači ulog, odnosno prognozu. Detaljnije

Monferrato (12-6) vodi mrtvu utrku s Torinom za sami vrh ljestvice stoga motivacija ne bi trebala biti problem, kao ni Trevigliu (9-9) koji je trenutno na desetom mjestu, no ima identičan omjer kao i osmoplasirani Scafati.
Na ovoj utakmici odmah preskačem na opcije vezane za poene. Zbroj je postavljen na 147,0 što mi je očekivano s obzirom da na utakmicama Monferrata prosječno pada 147,72 poena (147,12), a Treviglia 142,27 (u gostima 149,77).
S momčadima prosjeka ispod 150 poena Monferrato ove sezone ima: 168 s Napolijem prije promjene trenera pa 139 nakon nje, Biella 139 i 153, Bergamo 136 (152 nakon produžetka), i 138, Tortona 141, Trapani 122, Capo 145, Rieti 140 u teškom porazu. Znači kod njih na ovu marginu imamo over s Napolijem dok su ovi bili u starom režimu pa mi je manje relevantna ta utakmica, i 153 s Biellom također u razbijanju. U ostalih deset utakmica imamo sve prolaze od čega jedan na 145, i ostale s srednjim ili velikim luftom.
Kod Treviglia pak imamo: Trapani 135 i 129, Rieti 118, 133, Napoli 140, Biella 113, Capo Orlando 147, Totonu 141, Bergamo 146.
Kod njih pak imamo sedam utakmica na 141 ili ispod, te dvije na 146 i 147, protiv Capa i Bergama, dvije momčadi s dna ljestvice, i obje u gostima što je minus.
Njega nadoknađuje međusobni ogled koji je ostao na 127 poena (55). Uključujući i njega na marginu 147,0 ovdje imamo 18 undera, dva pada, i jedan povrat, s time da je od 18 prolaza 14 ostalo na 141 ili manje poena.
Konačni mi je ovdje ispred poluvremena koji nema takvu prolaznost, posebice kod Monferrata, a s obzirom na važnost kod obje momčadi mislim da imamo garanciju ozbiljnosti. Detaljnije

Roster Capo Orlanda (2-7) se poprilično promijenio u odnosu na prošlu sezonu. Otišli su Triche (24,3 p), Parks (22,3 p), Joe Trapani (13,3 p), Bruttini (12,0 p), sve redom nositelji, a da stvar bude gora u pripremama se ozlijedio Kingsey (out do 10. studenog), koji ima NBA iskustvo, doduše vrlo sporadično, i trebao je uz novopridošlog Johnsona nositi ovu momčad. Kingsey se vratio protiv Scafatija, no njegovih 44 poena u tri utakmice nisu previše pomogli napadu Capa budući da su ostali na 65, 57 i 68 poena. Capo je cijele sezone bez Jacopa Lucarellija, lani 5. najboljeg strijelca, koji je propustio veći dio priprema, a zadnje tri utakmice propustio je i važni razigravač Matteo Lagana (32,8 minute, 8,6 p, 4,4 sk, 3,0 as) bez kojeg imaju mnogo problema u organizaciji napada.

Nakon posljednjeg, petog poraza u nizu, sportski direktor je rekao kako preuzima odgovornost za loš start, koliko Lagana nedostaje, i da je nedjeljna utakmica presudna za ovu sezonu, dok je trener Sodini rekao kako se igrači „moraju boriti i zubima i noktima“, a posebno je bio nezadovoljan Johnsonom (7/23 šut u zadnjoj utakmici).
Danas im u goste dolazi Treviglio (4-4) je također u seriji poraza, doduše mnogo kraćoj (2), i iz kluba uglavnom dolaze izjave o iskupljenju te borbenosti.

Na ovoj utakmici su daleko najzanimljivije opcije na poene. Zbroj je postavljen na niskih 141,0, no mislim da imamo solidnu priču u smjeru undera. Naime, na jednoj strani imamo Capo na čijim utakmicama pada 137,33 poena, najmanje u ligi, te Treviglio 140,87 koji je odmah sljedeći. Obje momčadi su jasno na dnu ako gledamo samo postignute poene – Capo 62,66, Treviglio 69,75.

S najrelevantnijim protivnicima (momčadima u zbroju ispod 150) Capo je do sada išao 126 Trapani (prosjek 146,0), 148 s Rieti (145,22), 117 Tortona (143,00), 145 Monferrato (144,88), a s „lepršavijima“ - 142 Latina (154,33), 138 Torino (159,75), 125 Napoli (150,25), 127 Agrigento (152,75), 168 Scafati (162,66). Ukupno ove sezone ima 5-4 u korist undera, a ako odemo na predsezonu, konkretnije Superkup Capo s Napolijem ima 125 (zabili 56), Trapani 125 (51), i Agrigento 176 (zabili 68). Nešto kasnije u prijateljskim imaju 149 i (zabili 58) i 146 (zabili 60) protiv Agrigenta i 144 protiv Trapanija (zabili 66).

Treviglio pak s najtvrđima ima 135 Trapani, 118 Rieti, 117 Monferrato, 113 Biella (prosjek 147,77), s ostalima 170 s Torino, 166 Scafati, 140 Napoli, 137 Latina. Znači, u relevantnima ima čistih 4/4 uz tri s odličnim luftom, a ukupno 6/8 s tim da su overi došli protiv dvije uvjerljivo najmekše momčadi.

U pripremama pak ima nebitnih s prvoligašem Olimpia Milano 178 (primili 111) što je potpuno nebitno, 137 Cantu, 135 Monferrato pa u Superkupu 147 Orzinuovi (prosjek na Istoku 153,7), 143 Urania Milano (prosjek na Istoku 149,70), 133 Bergamo, i 145 Tortona uz 50 poena u trećoj četvrtini.

Uglavnom, ukupni under mi se čini solidno, no mrvicu bolje statistički izgleda under prvog poluvremena. Capo ove sezone tu ima Trapani (51), Rieti (66), Tortona (56), Monferrato (71), a s ostalima ima 67 Latina, 67 Torino, 71 Napoli, 64 Agrigento, 90 Scafati, a Treviglio 50 Trapani, 54 Rieti, 86 Torino, 77 Scafati, 55 Monferrato, 74 Napoli, 67 Latina, 53 Biella. Znači tu imamo ukupnih 7/8 s ovim najtvrđima s tim da je jedini pad za poen, dok ukupno imamo 11-6, odnosno 10-3 ako izbacimo najefikasnije – Scafati i Torino.

Osim poluvremena ovdje mi je dobra opcija i timski under Capa koji je ove sezone u prvenstvu zabijao 63 (poluvrijeme 27), 64 (25), 67 (32), 75 (31), 46 (28), 59 (32), 65 (37), 57 (28) i 68 (35) Znači samo je jednom u trileru protiv Rietija zabio preko ove granice (68,5), dok je u razbijanju kod Scafatija (37) i protiv Monferrata (35) imao over poluvremena (34,5).

Da sumiram. Najbolja opcija ovdje mi je ukupni under poluvremena, a onda slijede ukupni under (142,5) i timski Capa. S obzirom na situaciju i brojke obje momčadi mislim kako je realno da ovaj dvoboj gravitira prema 120-130 poena. Detaljnije

Upravo je objavljeno kako će Golden State Warriorsi večeras biti u istom sastavu kao i u Dallasu (jedini puta kada su nastupili u ovakvom sastauvu) što znači da će Steve Kerr na raspolaganju imati osam igrača od kojih niti jedan ne bi bio starter, a upitno je da li bi dobar dio njih uopće bio na rosteru, da nije ogromne količine ozljeda. Iz lanjskog rostera nema niti jednog igrača, a od ovih koji su nastupili ove sezone nema Draymonda Greena (29,6 min), Stepha Currya (28,0 min, 20,3 p), Damiona Leeja (21,9 min, 10,0 poena), DeAngela Russella (24,3 p), Jacoba Evansa i Kevona Lonneya (inače startni centar), a treba spomenuti kako nema ni Klaya Thompsona i Alena Smailagića.
Uglavnom, Warriorsi će danas istrčati u sastavu Ky Bowman, Alec Burks, Glen Robinson III, Eric Paschall, Willie Cauley-Stein, Jordan Poole, Marquiss Chriss, Omari Spellman. Od spomenutih jedino Burks (prosjek u 9 godina karijere 9,6) i Cauley-Stein (10,0 u karijeri) imaju neki renome. Chriss je propali projekt Phoenix Sunsa (biran iste godine kad i Bender), a nije bio dovoljno dobar ni da se izbori za ugovor u Clevelandu, Spellman je pak dobio nogu nakon samo jedne sezone u Atlanti, Robinson (u karijeri 5,0 p) se u niti jednom klubu nije mogao izboriti za značajnu minutažu, Bowman i Poole (28. pick prve runde) su novaci s tim da je Bowman nedraftiran, i na dvosmjernom ugovoru.
Ukratko, teško da se ovakav odron od rostera može vidjeti na NBA parketima u posljednje vrijeme.
Danas Warrriorsi gostuju kod Utah Jazza, momčadi koja je u užem krugu kandidata za naslov, ili barem u najmanju ruku 99-postotni playoff kandidat. Roster Jazza je najbolji unazad nekoliko godina, posebice prema naprijed, a obrana je i dalje ostala na elitnoj razini (1. u ligi po ofenzivnom ratingu, 100,2).
Prije par dana Warriorsi su u Dallasu, u identičnom sastavu pregaženi od strane Mavericksa sa 142:94 (poluvrijeme 74:36). Mavsi su tek 17. po obrambenom učinku (108,5), odnosno daleko lošiji od Jazza koji u reketu imaju Goberta, na bokovima Roycea Oneila kojem je obrana jedini zadatak (28 minuta, 5,9 poena), i Bojana Bogdanovića koji uspijeva biti podnošljiv u obrani, a na bekovskim pozicjama su terijeri Donovan Mitchell i Mike Conley.
Ovdje su mnoge opcije primamljive. Timski under Warriorsa 96,5 mi je vrlo dobar, no 49,5 poluvremena mi se čini mrvicu ipak boljim zbog mogućeg (po)puštanja u drugoj polovici utakmice koja bi tada već trebala biti razriješena. Ovi Warriorsi su u Dallasu izgubili sve četiri četvrtine (Dončič prosjedio zadnju, a Dallas zabio 38) pa mi se ipak najboljim čini i konačni hendikep -15,5, posebice jer prije dva dana nitko iz startne petorke nije imao bolji plus/minus od -30, a ukupno je osam raspoloživih igrača kojima neće biti lako energetski držati korak s domaćinima.
Ove dvije momčadi su se susrele prije desetak dana u San Franciscu gdje su Jazzeri slavili s 122:108 (69:54) s tim da su imali Russella (33 poena, šut 13/25, i osam asista), Greena (šef obrane) i Leeja. Detaljnije

Golden State Warriorsi su preko ljeta ostali bez Kevina Duranta (26,0 p), DeMarcusa Cousinsa (16,3 p), Andrea Iguodale (5,7 p, daleko važniji nego što to poeni sugeriraju), Shauna Livingstona (4,0 p, također kao ko Iggy), Damiana Jonesa (5,4 p), Jordana Bella…i još nekolicine drugih. Također, nema ni Klaya Thompsona (21,5 p) koji je u lanjskom finalu sredio koljeno, a najgora noćna mora navijača Warriorsa se obistinila u srijedu kada je Steph Curry sredio ručni zglob i mora pauzirati tri mjeseca. Također su out startni centar Kevon Looney i Jacob Evans koji su uz Damiana Leeja i Draymonda Greena (i Stepha Currya) jedini ostaci prošlosezonske momčadi. E pa danas izgleda nema ni Draymonda Greena koji je u sinoćnjem porazu od Spursa ozlijedio kažiprst lijeve ruke, i nakon utakmice izjavio kako je „highly unlikley“ da će zaigrati večeras, a on je tip koji uvijek kaže da će igrati.
Očito, ovi Warriorsi nemaju nikakve veze s lanjskim. Jedini s prošlogodišnjeg rostera će nastupiti Damion Lee (lani 11 minuta, 4,9 poena), a da stvar bude bolja Willie Caulie-Stein i Alec Burks (nisu igrali prve tri utakmice) su rekonvalescenti i nisu spremni za puno opterećenje.
Danas Warriorsima dolaze Charlotte Hornetsi koji nisu strah i trepet lige, no ono što će oni izvesti na parket je daleko bolje od rostera domaćina. Hornetsi su prije par dana razmontirali Sacramento koji je ove sezone jedan od playoff kandidata, i jučer je dobio jake Jazzere.
Uglavnom, mislim da će Hornetsi danas relativno lako svladati Warriorse koji su i s Curryjem u sastavu su doma pregaženi od Clippersa (-19), u OKC-u su gubili 40 razlike, zatim dobili desetkovani New Orleans, da bi im Sunsi (bez Aytona) startali s 47:14. Spursi su pak jučer u leru nakon back-to-backa slavili s +17 (imali i +25), s tim da su Warriorsi napadački odigrali gotovo savršenu utakmicu (trica 13/28, slob bacanja 19/21, samo 11 izgubljenih lopti).
Problem je ovdje što nemam s čime usporediti ove Warriorse pa se dosta toga temelji na pretpostavci stoga bi se osigurao podjelom uloga na timski total gostiju (111,5). Warriorsi (defanzivni rating 120,2, prva sljedeća momčad 115,9) su do sada primali 141 (Clippers), 123 (Pelicans), 121 (Suns), 127 (Spurs). Ovo bi trebala biti utakmica relativno visokog tempa (Warriorsi igraju na 105,4 posjeda, Hornetsi na 103,0), a kada još uračunam da su Warriorsi izgubili top 3 obrambenog igrača u ligi i apsolutnog šefa obrane (Green) čini mi se vrlo izglednim da će i Hornetsi danas doći na 120+ poena. Detaljnije

New England Patriotsi ponovo teroriziraju ligu. Lani su igrali svoj deveti Super Bowl od 2001. godine, osvojili šest naslov prvaka svladavši Los Angeles Ramse (13:3), no čini se da im nije dosta. Obrana funkcionira savršeno, a za napad se i dalje brine Tom Brady kojem pozne godine očito ne predstavljaju nikakav problem budući da je već dodao za 911 yardi, i sedam polaganja bez da je ijednom presječen, a već je njegovu loptu uhvatilo deset različitih igrača. Buffalo Billsi su pak po prvi puta od 2011. godine sezonu otvorili s 3-0 omjerom što je za svaku pohvalu, no na daleko manje impresivni od svojih današnjih protivnika. Naime, New York Jetse svladali s 17:16, kaotične New York Giantse s 28:14, a Cincinnati Bengalse s 21:17 s tim da su se protiv njih izvukli u zadnjim minutama. S druge strane, Patriotsi su Pittsburgh Steelerse, Miami Dolphinse i New York Jetse dobili s kombiniranih 106:17 uz 53:0 (!!!) ako gledamo samo prva poluvremena. Uvjerljiva vodstva su im omogućavala da dobar dio utakmice odigraju u leru, i potpuno zasjenila činjenicu da im je kicker promašio tri ekstra-pointa, i jedan field goal, a radi se o čovjeku koji je od 2006. godine u klubu koji inače ne tolerira takve pogreške.
Djeluje malo nepošteno prema ostatku lige da najbolji quarterback svih vremena ima luksuz da mu „leđa“ čuva obrana koja igra na ovakvoj razini. Patriotsi su prva momčad u povijesti lige koja nije dozvolila touchdown probijanjem ili hvatanjem u niti jednoj od prve tri utakmice, a ukoliko uračunamo lanjsko doigravanje pet utakmica zaredom u prvim poluvremenima nisu primili niti jedan poen. Nije baš da su popustljivi ni u završnicama utakmica s obzirom da su od sezone 2017./2018. u zadnjim četvrtinama u 31 od 35 utakmica limitirali protivnike na osam ili manje poena.
Patriotsi su ove sezone dozvolili konvertiranje samo pet od 39 trećih pokušaja (Patsi imaju 19/40, brojka koja bi bila viša uvjerljivo vodili u svakoj tekmi), a probijačima nisu dozvolili trčanje za više od devet yardi. Prosječno im dozvoljavaju samo 2,29 yardi po nošenju, a čak su ih sedam puta rušili za negativnu yardažu. Također, oduzeli su šest lopti i zabilježili 13 sackova. Ukratko, napad Billsa danas čeka nekoliko klasa bolja obrana u odnosu na ono s čim su se susretali kroz prve tri utakmice.
Nadalje, od 2001. godine Patriotsi unutar divizije imaju 88-24 omjer, a dobili su 33 od zadnjih 38 međusobnih ogleda uključujući pet zaredom (svaki s najmanje 12 razlike). U zadnjih 15 gostovanja kod Billsa su poraženi samo jednom, uz dva neodlučena ishoda, a lani su dobili oba međusobna dvoboja s kombiniranih 49:21.
Brady protiv Billsa ima 30-3, a u odnosu na prošli tjedan imati će usluge Jamesa Whitea koji je propustio ogled s Jetsima kako bi svjedočio rođenju djeteta. Istu privilegiju imao je i linebacker Kyle Van Noy u prvom kolu, a postoji šansa da se na terenu pojavi i tight end Matt LaCosse pa bi Patriotsi po prvi puta mogli biti u praktički najjačem sastavu.
Da sumiram napisano. Patriotsi su u skoroj prošlosti pobjeđivali Billse s hendikepom iako Brady nije imao dobre brojke, štoviše imao je loše. U zadnja četiri dvoboja prosječno je dodavao za 233 yarde, imao samo tri dodavanja za TD, dok je četiri puta presječen. Detaljnije

Philadelphia Eaglesi talentom spadaju u onaj drugi krug kandidata za otići do kraja, no slično kao i lani ozljede desetkuju njihov roster. Na prošlotjednom gostovanju u Atlanti ozlijedili su se tight end Dallas Goedert, hvatači DeSean Jackson i Alshon Jeffery. Jackson je sigurno danas out, a Goedert je i dalje službeno upitan, no prema zadnjim informacijama ukoliko i nastupi biti će na terenu limitiran broj akcija što nije iznenađujuće budući da je (limitirano) trenirao samo u petak. Jackson je važniji izostanak u cijeloj priči budući da se radi o jednoj od najboljih „dubokih prijetnji“ u ligi. Što se tiče Jefferya, uvjerljivo najkvalitetnijeg hvatača Eaglesa, službeno se vodi kao upitan, no čisto sumnjam da će igrati s obzirom da je problem mišić lista zbog čega nije uopće trenirao cijeli tjedan. Reporteri koji eksluzivno prate Eaglese nagađaju kako će u najboljem slučaju biti „mamac“ ukoliko po njima doslovce neki čudom ipak navuče dres. Osobno sumnjam da će se to dogoditi (pogotovo nakon one ozljede Kevina Duranta u NBA finalu, slični problemi), ali poanta je da ukoliko zaigra, neće biti ni blizu svog maksimuma.

Koliko je to udarac za napad Eaglesa može se dobiti dojam da je spomenuti trojac u utakmicu i pol (nešto manje od toga) koliko je odigrao uhvatio kombinirano 15 lopti za 219 yardi i tri polaganja. Prevedeno od 544 yarde za koliko je Carson Wentz dodao su uhvatili gotovo pola, i tri od četiri njegova polaganja. Da stvar bude bolja Eaglesima nedostaju tri ključna igrača i na drugoj strani terena (Malik Jackson, Tim Jernigan i Kamu Grugier-Hill) što nije bajno za jedinicu koja je do sada upisala samo dva sacka (rušenja quarterbacka).
Nije ekstra neuobičajeno da momčad tijekom sezone krpa, i da netko drugi istupi, ali jasno je da Eaglesi u ovu utakmicu ulaze barem za 10-20 posto slabiji s obzirom da se radi o teško zamjenjivim starterima. Nije nevažno spomenuti da su Eaglesi protiv slabih Redskinsa vodili tek 20 minuta, u Atlanti tek minutu i 13 sekundi. Njihov glavni problem je kriminalan start utakmica. Naime, računajući prošlu sezonu postigli su mizeran 41 poen u prvim četvrtinama.

Detroit Lionsi nisu strah i trepet lige. Solidna su momčad koja može svakoga dobiti, ali realno šanse da doguraju do Super Bowla su zaista minimalne. U nogometu bi ih po kvaliteti usporedio s Totenhamom koji je doduše lani igrao finale Lige prvaka, pa eto, i to je moguće. Stvar je u tome da pod Mattom Patriciom (bivšim obrambenim koordinatorom Patriotsa) Lionsi igraju vrlo sporo, minimaliziraju rizik sve dok im obrana omogućava rezultatski priključak što najčešće uspijeva budući da je jedna od boljih u ligi, posebice ova prednja „sedmorka“.
Uglavnom, konkretne brojke dovoljno govore. Naime, Eaglesi su lani doma samo jednom nekoga nabili s više od šest poena razlike (18:12 Atlanta, 20:16 Indianapolis, 21:23 Minnesota, 17:21 Carolina, 24:18 Jacksonville, 20:27 Dallas, 28:13 Washington, 32:30 Houston), i to Washington koji je da bio u potpunom rasulu, i ganjao što bolju poziciju na draftu. Lionsi su pak lani u gostima igrali: 27:30 San Francisco, 24:26 Dallas, 32:21 Miami, 9:24 Minnesota, 22:34 Chicago, 17:3 Arizona, 13:14 Buffalo, 31:0 Green Bay. U osam gostovanja su razbijeni samo u Minneapolisu, i Chicagu, momčadi koje su uoči početka sezone bile top 5 kandidati za otići do kraja.

Kada nadodamo da su Eaglesi na startu ove sezone doma jedva dobili Washington (Redskinsi vodili 20:7) te pali u Atlanti, a da su Lionsi u gostima remizirali s Cardinalsima (imali 24:6 na startu posljednje četvrtine), te dobili Chargerse, doduše uz podosta sreće, ne vidim zašto kladionice i dalje toliko favoriziraju domaćine. Uostalom, Lionsi su 2015. svladali Eaglese s 45:14, a 2016. 24:23, doduše doma, ali u oba dvoboja je za njih bacao Matthew Stafford, u drugom je za Eaglese pod centrom bio Carson Wentz pa imamo i taj međusobni duel.
Osim kontrahendikepa solidna mi je opcija i timski under domaćina (26,5-25,5) jer očekujem poprilično sporu utakmicu, posebice od strane Lionsa, u kojoj će obje momčadi više paziti da ne naprave pogrešku nego da „zabiju“, a obrana gostiju je dovoljno dobra da u pravilu drži ovakve Eaglese podalje od svoje end zone. Detaljnije

Amerikanci su uz Australiju i Argentinu jedina momčad koja još nije izgubila utakmicu. Blizu su bili protiv Turske koja je propustila brojne prilike, posebice u produžetku. Družina Gregga Popovicha je do savršenog omjera stigla ponajviše zahvaljujući obrane koja je u gotovo svim utakmicama bila na elitnoj razini, pogotovo protiv Grčke koju su uništili agresivnošću i energijom. Trener Popovich konstantno ističe kako je obrana još uvijek ispred napada koji nije loš, ali realno ova Američka selekcija nema onu ekstra, ekstra klasu prijašnjih. Danas Amerikance čeka Francuska koja je jedna od rijetkih momčadi na turniru koja im može parirati po fizikalijama. Vjerojatno najbolji obrambeni centar na svijetu, Rudy Gobert se brine za reket, slično kao i Myles Turner u redovima SAD-a. S obzirom da imamo na suprotnim stranama dva fenomenalna obrambena centra za očekivati je da će obje momčadi imati vrlo težak posao u završavanju oko obruča. Za razliku od većine protivnika Francuza Amerikanci su definitivno sposobni zatvoriti perimetar (Francuska trica suludih 47,4 posto, Ameri na 32,7) bez straha za propuhom u reketu pošto imaju spomenutog Turnera, donekle i pokretljivog Plumleeja.

Francuzi pak na boku imaju Batuma, a nije da su ostali igrači loši u obrambenim zadacima, posebice razigravač Nitilikina koji je u NBA isključivo zbog nevjerojatnih defanzivnih sposobnosti. Ukratko, ako netko može Amerikancima onemogućiti lake šutove onda je to Francuska koja bi i sama trebala imati problema u ofenzivi s obzirom na to što Amerikanci mogu pružiti na tom dijelu parketa.
Što se tiče konkretnih brojki Francuska je u Kini s donekle usporedivom Njemačkom, koja ima taj NBA gen, igrala utakmicu na 152 poena, s Litvom na 153. Utakmica s Australijom mi nije toliko bitna budući da Klokani poprilično brzo, odnosno napadom i tempom lome svoje protivnike. Ako idemo malo dalje Francuzi su u pripremama igrali s Turskom na 143 poena, Crnom Gorom na 152, Brazilom na 158, Argentinom na 135, Srbijom na 117. Amerikanci pak na turniru imaju 155 s Češkom, 162 s Turskom u jednoj vrlo čudnoj utakmici u kojoj su Turci odigrali iznad mogućnosti, Grčkom 123, Brazilom 162. Tu mi je najbitnije ovih 123 s Grčkom koja je po atleticizmu najbliže Francuskoj (šuterski baš i ne), ali ipak barem razina ispod.

Utakmica je eliminacijska stoga imamo garanciju maksimalnog angažmana dvije obrambeno možda i najbolje momčadi na ovom prvenstvu i mislim da je kada se sve uzme u obzir ova margina ipak previsoka. Detaljnije

Dva puta zaredom sam pretrpio brutalne padove na Amerikancima, no vjerujem da danas opet imamo nešto kvalitetno na njihovoj utakmici. Za Grke je ovo biti ili ne biti dvoboj stoga ne sumnjam da će biti na svom maksimumu, posebice jer izbornik Thanasis Skourtopoulos najavljuje puštanje s lanca Giannisa Antetokounmpa koji itekako dobro zna što ga danas čeka na drugoj strani budući da se s Amerikancima svakodnevno susreće na NBA parketima, a još su mu dvojica suigrači u Milwaukee Bucksima (Middleton, Lopez).

Mišljenja sam kako ova Grčka može itekako parirati Amerikancima, čak i bolje nego što je to napravila Turska. Definitivno je plus što imaju za secirati tu utakmicu Amera s Turcima u kojoj se zona (2-3) pokazala kao dobra formula za zaustavljanje momčadi Gregga Popovicha, a i mislim da su po fizikalijama Grci ispred Turaka. Uostalom, na Acropolis Kupu su Grci nadigrali Tursku s 84:70, i to bez Sloukasa.

Što se Amerikanaca tiče, ne može se reći da su impresionirali. Dok su Donovan Mitchell, Kemba Walker s Mylesom Turnerom na parketu stvari još izgledaju dobro, no čim krenu zamjene pojavljuju se poveći problemi. Danas nema Jaysona Tatuma (10,5 poena u prve dvije utakmice), a vrlo je upitan Marcus Smart (4,5 poena) što skraćuje rotaciju Amerikanaca. Trener Gregg Popovich je protiv Japana probao s dva centra što je izgledalo apsolutno kriminalno. Naime, šest minuta i četiri sekunde s dva klasična centra, Amerikanci su Japanu zabili tek pet poena. U ostatku susreta 93. Sumnjam da će se danas Popovich odlučiti na tako nešto, ali je mogućnost. Druga stvar. Amerikanci strašno padaju kada nema Walkera čiji je plus/minus u dvije relevantne utakmice +11 (Češka) +9 (Turska), a posebno stvari loše izgledaju kada na terenu istovremeno nema ni Mitchella.

Ono što izvlači Amerikance je obrana. Na sto posjeda primaju samo 83 poena što je najbolji učinak u Kini i očekujem da nastave u sličnom ritmu, jer je očito da nemaju dovoljno širine kako bi napad funkcionirao svih 40 minuta. I Grčka je u tom segmentu igre solidna. Crnu Goru je limitirala na 60 poena od čega samo 16 u prvom poluvremenu, Brazil se u trileru dovukao do 79, dok Novi Zeland nije relevantan s obzirom da se radi o vjerojatno najbržoj reprezentaciji na turniru. U pripremama su Grci briljirali obrambeno, čak i protiv ovih boljih momčadi. Italija, ali bez Galla i Datomea, je ostala na 63, Turska 70, Srbija u regularnom dijelu na 72, a ta Srbija ovdje u Kini ima suludi 138,5 ofenzivni rating.
Da ne duljim, mislim da je under na timski total Amera ovdje solidna opcija, no mrvicu boljim mi se čini ukupni under budući da Grčka nije pokazala previše lepršavosti u napadu, a protivnik im praktički sve bazira na obrani. Imamo ovakvu marginu dijelom zbog imena, a dijelom jer su Ameri bili efikasni u gotovo potpuno revijalnim pripremnim utakmicama kontra Španjolske i Australije. Za Grke je ovo utakmica turnira, Antetekounmpo će sigurno biti posvuda i vjerujem da SAD čeka nešto s čime se do sada još nisu susreli. Detaljnije

Moram priznati da nisam nimalo vjerovao Novozelanđanima, no tijekom ove tri utakmice u Kini su drastično promijenili moje mišljenje. Radi se o simpatičnoj run and gun momčadi koja se ne boji nikoga što su uostalom pokazali protiv Brazila, Crne Gore, te Grčke. Istina, izgubili su dvije od te tri utakmice, ali u niti jednoj od njih nisu potpuno nadigrani, dapače. Japanci pak nisu pokazali mnogo u skupini E gdje su donekle sačuvali obraz kontra Turske i Češke prije nego što su ih Amerikanci potpuno demolirali.

Glavni problem Japana je iznimno kratka rotacija na koju je izbornik Julio Lamas prisiljen zbog velike razlike između prvih 4-5 igrača i zamjena. Nažalost po njih, Japanci su do kraja turnira ostali bez svoje uvjerljivo najveće zvijezde Ruia Hachimure koji je protiv Amerikanaca zadobio ozljedu koljena. Hachimura, deveti izbor ovogodišnjeg NBA drafta (Washington Wizards), je nosio Japan u prve dvije utakmice. Turskoj je zabio 15 poena, Češkoj 21 uz šest skokova i četiri asistencije, te +- od samo -3. Naravno, Amerikanci koji su dva dana slušali o njemu kao da je LeBron James, su ga potpuno ugušili (4 poena, 2/8 šut za 24 minute).

Koliko je Hachimura dobar itekako dobro znaju Novozelanđani kojima je u pripremnom razdoblju stvarao ogromne probleme. U prvom prijateljskom susretu je s 35 poena vodio Japan do 99:89 pobjede, dok je u 104:86 porazu upisao 19 poena i pet skokova.
Ti prijateljski ogledi djeluju kao minus ovoj okladi, no ja bi im umanjio važnost, odnosno smatram da je sam turnir, posebice ovog kalibra, nešto sasvim drugo. Uostalom, oba su se susreta odigrala u Japanu, a i danas nema Hachimure, glavno krvnika Novog Zelanda u tim utakmicama. Također, Japanci se čine potpuno iscijeđeni, sam Hachimura je kao razlog propuštanja ostatka turnira uz koljeno naveo i iscrpljenost.

Novi Zeland ima daleko širu rotaciju, smatram ih dosta kvalitetnijim, posebice šuterski. Naime, na prosjeku su od 94,7 poena (2. na turniru) uz 39,3 posto šuta za tricu, dok su Japanci na prosjeku od 62,7 poena uz 30,8 posto za tricu. Može se reći da su Japanci imali nešto teže, ili više obrambeno nastrojene protivnike, ali ne bi rekao da je toliko drastična razlika. Jednostavno, Novi Zeland se može nositi s boljima, Japan ne.

Ima tu minusa koje nisam još istaknuo poput pobjede Japana u pripremama nad Njemačkom, ili pariranje Poljskoj bez Hachimure. Svjestan sam njih, no po ovome što sam vidio u ozbiljnih šest utakmica i jednih i drugih, smatram da je razlika ovdje daleko veća od postavljene granice. Japan će možda u cijeloj utakmici parirati četvrtinu, četvrtinu i pol, no ritam Novozelanđana će ih kad-tad potpuno slomiti. Detaljnije

***Ovo je jedina dostupna margina na pinnacleu i jedini razlog zašto objavljujemo ovako nizak tečaj. Za uplate su dostupne brojne druge opcije.

Amerikanci su itekako svjesni kako su se iznimno sretno provukli protiv Turaka koji su u finišu produžetka propustili brojne prilike uključujući četiri promašena slobodna bacanja. Ipak, osigurali su drugi krug, i danas mogu relativno opušteno odigrati kontra Japana koji se nije osramotio u prve dvije utakmice, ali definitivno nije bio ni blizu pobjedi.
Ovdje mi najbolje djeluje timski over Amerikanaca koji možda napadački nisu „vanzemaljci“ kao neke selekcije iz prošlosti, no u jednoj relativno opuštenoj utakmici, protiv protivnika koji je inferioran nekoliko razina u svim segmentima igre, bi svakako trebali apsolutno dominirati.
Japan je u pripremama od Novog Zelanda primao 89 i 104 poena, od Argentine 108, Njemačke 83, limitirane Poljske 78. Te selekcije nemaju ni izbliza fizikalije kao Amerikanci, koji pak šuterski sigurno nisu ništa lošiji od ikoga navedenog. Uostalom, Joe Harris u karijeri ima 42,7 posto šuta za tricu (lani 47,4), Khris Middleton 38,8, Harrison Barnes 37,4, centri Myles Turner i Brook Lopez su lani bili na 36,3 odnosno 36,5 posto…Uglavnom, Japanci se nisu susreli s protivnikom kao što je SAD, koji je barem klasa iznad vremešne Argentine s 39-godišnjim Luisom Scolom kao glavnim igračem u napadu, i čudljive Njemačke koja se u Kini nije mogla nositi s Dominikancima (68 poena), a barem dvije klase iznad Poljske. Možda je tu Novi Zeland najbliže SAD-u, ne toliko po kvaliteti koliko po napadačkom potencijalu. Odnosno, najbliži je onome što od SAD-a očekujem danas, brz tempo, puno kontri, i dobra egzekucija.
Da, ovi Amerikanci napadački nisu na razini nekih prijašnjih selekcija i ne očekujem ih na 130-140 poena, no ova momčad igra dobru agresivnu obranu na koju će Japanci imati velikih problema pa očekujem podosta laganih koševa iz kontranapada. Japan ima nešto visine, ali izuzev možda Hachimure, koji je tek izašao sa sveučilišta, niti jedan igrač nema mišiće za nositi se s Amerikancima koji bi trebali dominirati u reketu, bilo prodorima, bilo leđnom tehnikom, ili skokom u napadu. Reketom Japana patrolira centar Nick Fazekas, čija je lateralna pokretljivost i skočnost vrlo blizu Dirka Nowitzkog danas, i to bez pretjerivanja, a kada na to nadodamo da bekovi nemaju fizikalije nositi se s Walkerom ili Mitchellom jasno je da bi SAD trebao imati pokušaje koji „nose“ visok postotak realizacije.
Što se tiče njihovih utakmica ovog ljeta oni su Španjolcima u Anaheimu zabili 90 poena, većinu (54) u prvom poluvremenu koje je zaista bilo revijalno. Donekle s Japanom usporedivoj Australiji, ali samo po tempu su zabili 104 i 94, uigranoj Kanadi 84 u susretu u kojem nisu igrali ni blizu punom snagom. U Kini solidnoj Češkoj 88, a čvrstoj i nabrijanoj Turskoj (3 NBA igrača) 81. Sve su to reprezentacije koje su daleko iznad Japana, ako ništa onda u fizičkom smislu i u relativno opuštenom dvoboju s puno trke mislim da je realno za očekivati Amerikance oko 110 poena. Detaljnije

S obzirom na izjave iz oba tabora, a i dojam prikupljen tijekom pripremnog razdoblja poprilično sam uvjeren da nećemo gledati lepršavu utakmicu kao što bi se dalo naslutiti po margini. Reprezentacija SAD-a toliko superiorna kao prethodnih godina što se moglo vidjeti i tijekom priprema, a kako su one odmicale defanziva je postajala sve veći fokus. Što se tiče konkretnih brojki Amerikanci su sa Španjolskom odigrali utakmicu na 171 poen, no to je zaista bila revijalna utakmica (trica Amerike 11/19, imali 23 izgubljene lopte), posebice u prvom poluvremenu (54:41). Uslijedile su dvije utakmice s Australijom s kojom su igrali na 188 i 182 poena, no ne vidim tu neki minus s obzirom na stil Klokana koji praktički sa svima odlaze prema 170-180 poena. Najviše me impresioniralo kako su Amerikanci uštopali uigranu Kanadu (84:68) koja je u prethodnim utakmicama briljirala upravo u napadu, a definitivna potvrda da je obrana postala glavni fokus stigla je na otvaranju prvenstva kada je brza Češka ostavljena na 67 poena.
Gregg Popovich uz sebe ima zaista fenomenalan stručni štab, kojem je sasvim jasno kako SAD na ovom prvenstvu ne može računati na ogromnu razliku u individualnoj kvaliteti, već treba skautirati protivnika i boriti se na oba kraja parketa. Protiv Češke su Amerikanci bili iznimno agresivni, nerijetko pritiskali protivnika već na njegovoj polovici što se baš nije moglo vidjeti kod njih prethodnih godina, barem ne u grupnoj fazi.
Turska je protivnik vrijedan maksimalnog pristupa. Iako nema igrače koji su obrambeni specijalisti trener Ufuk Sarica je sjajno posložio obranu koja se drži jednostavnih principa i ne radi mnogo pogrešaka. U pripremama Turska od nikoga nije primila više od 87 poena (Srbija), njene su utakmice redom završavale na relativno niskim brojkama: 143 (Francuska), 153 (Senegal), 178 (Jordan), 159 (Srbija), 154 (Grčka), 142 (Italija), 136 (Portoriko), 139 (Venezuela), 146 (Dominikanska Republika). Koliko god solidno izgledala u obrani Turska je vrlo limitirana u napadu, ponajviše jer nema ekstra kvalitetnog razigravača izuzev Wilbekina koji je zbog ozljede propustio Japana.
Danas praktički pada odluka o prvom mjestu stoga očekujem maksimalan pristup kod obje momčadi, a s obzirom na viđeno mislim da su obrane više nego dovoljno dobre da spuste utakmicu ispod ove granice. Detaljnije

Ovo je situacijska oklada koja ima kvačice u apsolutno svim „kućicama“. Naime, Orlando Magic je pobjedu i pol udaljen od doigravanja, a dok osmoplasirani Miami Heat danas ima susret s momčadi s najboljim omjerom u ligi, oni doma dočekuju roster koji bi teško dominirao i G-ligom. Memphis Grizzliesi će danas biti bez gomile igrača. Dillon Brooks, Jaren Jackson i Kyle Anderson su otpali prije nekoliko tjedana, a najnovije žrtve nemilosrdnog rasporeda su Avery Bradley koji je preporodio karijeru otkako je stigao u Memphis, i C.J. Miles, opasan strijelac s klupe koji nerijetko ima sulude šuterske serije. Osim njih, gostima će danas nedostajati Mike Conley koji igra na MVP razini zadnjih nekoliko tjedana, i praktički je jedini razlog zašto su Grizzliesi uspijevali otkinuti poneku pobjedu. U zadnjih šest utakmica Conley je na prosjeku od 29,5 poena i 8,3 asistencije, a danas će u njegovu rolu uskočiti Delon Wright koji je sezonu počeo kao treći razigravač u Raptorsima, te Javeon Carter, novak kriminalno šuta koji je veći dio sezone bio u G-ligi, no s obzirom na situaciju pozvan je u „prvu momčad“ za ovu utakmicu.
Uglavnom, Grizzliesi ovdje nemaju što tražiti s postavom Wright, Dorsey (ranije u sezoni minimalno igrao u Hawksima koji su među najgorim momčadima u ligi), Caboclo (vječiti projekt), Holiday (neučinkovit šuter) i Valanciunas. Klupa je kriminalna i nevidim kako Grizzliesi ovdje mogu parirati momčadi s Floride kojoj je svaka pobjeda itekako bitna. Magic je u nizu od tri pobjede, i to baš protiv usporedivih momčadi Grizzliesima, koji su po meni u ovom današnjem sastavu barem razinu-dvije slabiji i od Clevelanda, i od Atlante i od Pelicansa. Magic vodi trener koji je poznat kao rauber startera na uštrub lova na playoff, i defanzivni mag koji neće dopustiti nikakvo opuštanje, uostalom i Cleveland (61:41) i Pelicansi (68:46) su bili apsolvirani već u prvom poluvremenu, a ni Atlanta se nije sjajno držala (56:46). Uz sve, Orlando ovaj tjedan igra tek dvije utakmice stoga su poprilično odmoreni, i nemaju se za što čuvati budući da više ne igraju do ponedjeljka, dok je Memphis sutra dočekuje Minnesotu.
Sve u svemu, sve ispod 10-ak razlike, a mislim da sam rezerviran, bi ovdje za mene bio šok. Detaljnije

London Lionsi (19-2) su ovoga tjedna proslavili osvajanje Trophya, a do sada su dominirali i domaćim prvenstvom, no nemaju baš previše prostora za opuštanje budući da im Leicester opasno puše za vratom. Sheffield Sharksi (12-12) su imali sjajan ulazak u sezonu, ponajviše zbog igranja elitne obrane, no u posljednjih mjesec dva su opasno popustili. Naime, od zadnjih 13 utakmica dobili su tek tri od čega dva puta kriminalni Worcester (3-20) i Glasgow u produžetku.
Kladionice očekivano daju prednost Lionsima, koji ove sezone, računajući sva natjecanja doma imaju 15-2 omjer, od čega je -2 kontra Leicestera, i -5 od Manchestera u Trophyju nakon što su prvu utakmicu dobili s 27 poena razlike. Od spomenutih 17 domaćih pobjeda čak ih je 11 bilo dvoznamenkasto. Sheffield je pak u zadnjih osam gostovanja slavio tek jednom, u Worcesteru. Hendikep mije ovdje definitivno primamljiv, ali ima par manjih minusa. U ranijoj fazi sezone Lionsima je doma trebao produžetak da slome Sharkse, a par dana kasnije su ih u 40 minuta svladali s 70:63. To mogu donekle opravdati činjenicom da su Sharksi tada bili daleko bolji nego trenutno. Uostalom, u zadnjih 10 utakmica, Sheffield je sedam puta gubio sa sedam ili više poena razlike. Nedavno su kod predzadnjih Scorchersa izgubili s 21 razlike, doma od usporedivog Leicestera s osam, u gostima kod također usporedivih Royalsa s 13…Vrlo nedavno Lionsi su pak doma (u prvenstvu) razmontirali usporedivi Manchester (omjer 11-12) s +26, Cheshire (12-12) s +11, i u gostima s +8. Izuzev međusobnih dvoboja iz ranije faze sezone, i „opijenosti“ Lionsa nakon osvajanja Trophya, odnosno emocionalne ispražnjenosti, ne vidim ovdje neki veliki problem glede pokrivanja hendikepa. Dodatan plus je što Sheffield sutra gostuje kod Royalsa pa bi moglo biti nešto manje raubanja startera nego inače, a radi se o momčadi s jednom od najtanjih klupa u ligi. Detaljnije

Manchester Giantsi (9-10) su ispali iz Trophya što ne bi trebali doživjeti kao neuspjeh budući da su u finalu igrali protiv gotovo nepogrešivih London Lionsa koji su ih demolirali u prvoj utakmici (74:101) da bi u uzvratu Giantsi bili bolji s nedovoljnih 105:100. Newcastle Eaglesi (13-6) su pak u petak na jedvite jade svladali umorne Rockse koji su ih odveli u produžetak.
Kladionice kao favorite vide Eaglese što bi bilo razumljivo da momci iz Newcastlea igraju u skladu s mogućnostima, a uz to će im možda nedostajati ključni čovjek u sredini – Victor Moses (17 p, 8,5 sk) koji nije igrao kontra Glasgowa (upitan). Osobno ne bi ostao nimalo šokiran da Giantsi slave danas, ili barem ostanu u egalu. U siječnju su svladali Eaglese s 89:71, i to u Newcastleu, a prije desetak dana su od njih pali s 93:85, ponajviše jer nisu imali rješenja za Mosesa koji im je utrpao 26 poena (12/19) uz devet skokova. Problem ovdje je što Manchester bolje igra u gostima nego doma gdje ima skromnih 5-8 računajući sva natjecanja. I dalje ostajem pri tome da Giantsi ovdje mogu ostati u egalu, ali tradicija, koja je debelo na strani Eaglesa, upitan status Mosesa, i sama činjenica da su Eaglesi realno bolji nego što to izgleda na terenu, odnosno da imaju dosta rezerve, me tu poprilično koči.
Zbroj poena je na visokih 191,5. Prvi dvoboj je završio na 160 poena, drugi na 178. Granica definitivno nije nedostižna za Eaglese koji su napadački vrlo solidni, a ni Giantsi nisu nimalo loši na tom kraju terena. Ipak, Giantsi (ofanzivni rating 112,20, defanzivni rating 113,64) su računajući sva natjecanja samo pet puta otišli iznad, a Eaglesi svega tri puta uključujući i produžetke. S usporedivim protivnicima Eaglesi ove sezone imaju utakmice na 135, 190 (Cheshire 112,18/111,56), 185, 202 – produžetak (Glasgow 109,83/109,83), 188, 174, 177 (Plymouth 113,02/111,13). Giantsi pak protiv momčadi najsličnijima Eaglesima (OR 107,71, DR 101,88) imaju 176, 187 (Royals 106,78/104,24), 169, 158, 175, 205 – uzvrat Trophya, hvatanje 30 poena razlike (Lions 110,43/96,80), 195, 162 (Leicester 109,28/101,60).
Iako se po tempu susreću dvije poprilično brze ekipe mislim da je granica ovdje dosta pretjerana što sugeriraju i same brojke. Ukupno Giantsi ove sezone imaju svega 5 overa u 27 utakmica na ovu marginu, s usporedivim protivnicima 2-6, a Eaglesi tri overa u 24 utakmice i 1-6 s usporedivim protivnicima. Detaljnije

Situacija u skupini I je manje-više jasna. Wurzburg je s 3-0 praktički siguran za prolazak u sljedeću rundu, a velik korak prema tome danas može napraviti Karsiyaka koja je na 2-1 omjeru (jedini poraz od Wurzburga, produžetak) koja će biti jača za povratnika Birkana Batuka nedavno potpisanog 27-godišnjeg Chrisa Evansa (nisko krilo) koji je sezonu počeo u Gran Canariji gdje je u 11 utakmica bilježio 9,0 poena i 3,3 skoka. Evans je definitivno veliko pojačanje za klub iz Izmira i loša vijest za Szolnoki koji će danas biti bez dva iznimno važna igrača. Naime, Strahinja Miloševića (7 utakmica, 26,6 minuta, 17,7 poena, 8,7 skokova, 2,6 dodavanja) i Jaylin Airington (8 utakmica, 24,4 minute, 8,0 poena, 3,6 skokova, 3,0 asistencija) nisu otputovali za Tursku što će još više pritiska staviti na Davida Vojvodu (16,8 p, 5,9 sk,4,3 as).
Čini se kako Szolnok lagano odustaje od Europe. Bez pomoći Miloševića su u Njemačkoj pali s 118:71 (22 izgubljene lopte), a nije mi toliko teško zamisliti da im se nešto slično dogodi i danas. Karsiyaka je sredinom prosinca slavila u Mađarskoj, iako nije imala pravog rješenja za Miloševića koji je predvodio Szolnoki s 19 poena (Airington nije igrao). Uglavnom, kada sve uzmem u obzir teško mi je zamisliti da demotivirani Szolnoki može bez (po)najboljeg igrača izvući poraz ispod 15 razlike kod pojačane Karsiyake čiji trener sam ističe kako je plasman u sljedeću rundu prioritet. Detaljnije