Dvoznak

Lijepa šansa Zimbambvea za povijesnu pobjedu

Obje su momčadi u uvodnoj utakmici Afrobasketa izgubile sa po 20 razlike, ali dojam je ipak na strani Zimbabvea koji je dugo držao korak s Alžirom, u nastavku pao zbog nedostatka snage i zonske obrane protivnika. Bjelokosna Obala otpočetka nije bila konkurentna, do daha je došla kad se Zelenorćanima više nije dalo igrati maksimalno

Težak je turnir pred košarkašima Bjelokosne Obale. Da se razumijemo, bilo je to jasno već tamo negdje početkom kolovoza kad je došlo do bojkota najboljih igrača zbog neisplaćenih premija za Afrobasket 2013. godine. A potvrdu smo dobili odmah u prvom kolu protiv Zelenortskih Otoka. Izgubili su taj susret "Slonovi" sa 20 razlike no da je Zelenorćanima trebalo, budite uvjereni da bi taj minus Bjelokošćana bio i veći.

Uostalom, već nakon 84 sekunde bilo je 0:7, a nakon četiri i pol minute 2:18 za suparnika. Do odmora je razlika porasla na 25 i prijetila je momčadi Huguesa Occanseya prava mala katastrofa. Zelenorćani su se u tom prvom dijelu poigravali s njima, zakucavali, bacali alley-oopove, radili što su htjeli. Igrala je Bjelokosna Obala praktički svih 40 minuta zonu u obrani, nije im to previše pomagalo. Posebice ne u prvom dijelu kad je stvarana razlika i to iz razloga što su dobar dio poena primili iz tranzicije nakon svojih izgubljenih lopti.

Njih su na kraju imali 29, od toga play Diabate (jedini od boljih koji nije štrajkao) čak sedam. Vidjela se njegova superiornost u kvaliteti u odnosu na ostatak suigrača, ali je valjda ponukan time puno forsirao i išao često u proboje 1 na 1, 1 na 2, 1 na 3. Nije mu to donosilo previše uspjeha, ali izbora baš i nije imao. Osim njega, još su nešto pokušavali Koffi i Tape. Koliko uspješno reći će podatak da su kombinirano iz igre šutirali 4/20...

Pozitivno je kod Bjelokošćana bilo to što su uspjeli donekle parirati u skoku, a upravo su unutarnjom igrom zadavali najviše problema Zelenortskim Otocima. I jednom kad su malo usporili ritam i uveli protivnika u pozicijsku košarku, nisu više primali toliko lakih poena. Također, presing po cijelom parketu je također davao rezultata pa eto im nešto na čemu mogu graditi potencijalni uspjeh u današnjoj utakmici jer je protivnik koliko-toliko po mjeri.

Dodajmo i da im se u drugom dijelu ozlijedio Asselain nakon što je nezgodno pao na leđa, a nije poznato hoće li igrati danas pa ćemo ga voditi kao upitnog.

I Zimbabve je upisao poraz u uvodnoj utakmici ovogodišnjeg Afrobasketa, također je završilo 20 razlike kao i u slučaju Bjelokosne Obale no oni su ipak ostavili bolji dojam. Dosta su se dugo držali u igri, na kraju prve četvrtine i vodili pet razlike, a na odmor otišli sa samo dva poena zaostatka. Problemi su nastupili po njih u drugih 20 minuta kad je nešto veća kvaliteta suparnika došla do izražaja, a Zimbabveanci su polako počeli ostajati bez goriva.

Izgubili su drugo poluvrijeme 48:30 i tako malo pokvarili sve ono dobro što su napravili u prvom dijelu, a glavni krivac za njih poraz je - zona. Kad su im Alžirci u trećoj četvrtini stali u zonsku obranu, nisu imali kvalitetnih ideja kako to probiti. Automatski je djelomično neutraliziran i učinak njihovog najboljeg igrača, centra Chikoka i tu se počela stvarati razlika koja je na kraju bila nedostižna. Tu su se Zimbabveanci počeli raspadati.

Zaokret momentuma počeo je doduše nešto ranije. U prvom su poluvremenu držali rezultatske uzde sve tamo negdje do 15.-16. minute (imali su i 27:18 nakon 13 minuta). Onda je izbornik Ellery Pinkerton morao malo izvaditi startere ne bi li im dao predaha i Alžir je uhvatio priključak, a onda ih i dokrajčio spomenutom zonom u trećoj četvrtini.

Glavni problem ovog Zimbabvea nedostatak je širine. Osim centra Chikoka, kapetana i playa Tawande Chitsindea te donekle beka Matururea i centra Pasipamirea, nema tu čak ni one osrednje kvalitete. U najavi prve utakmice zapitali smo se je li sin diktatora Roberta Mugabea, Robert Tinotenda jr. (na fotografiji), pozvan po zaslugama ili po "zaslugama". Sudeći prema onome što je pokazao kontra Alžira, riječ je o ovom drugom. Ukratko, mali nema pojma, ali mora igrati. Pa mu je Pinkerton da bi zadovoljio "velikog vođu", dao pet minuta.

Kad se podvuče crta, nije ovaj Zimbabve momčad koja će poslužiti drugima kao topovsko meso, posebice ne sastavu poput Bjelokosne Obale koja je kvalitetom čak i ispod njih. Bjelokošćani su ono malo problema Zelenortskim Otocima stvarali preko playa Diabatea i preko centara jer ovi nemaju dobre visoke igrače. Zimbabve je upravo na tim pozicijama najjači.

Ne želim zvučati kao da sam popio svu pamet svijeta, ali da su si bookmakeri dali malo više truda, znali bi zašto je Bjelokosna Obala izgubila uvjerljivo prvo kolo od Zelenortskih Otoka. Oni su to, sudeći prema postavljenim koeficijentima na ovu utakmicu, vjerojatno pripisali lošem danu ili čemu već. A za one koji su možda propustili pročitati našu najavu te utakmice, Bjelokosna Obala na ovo je prvenstvo došla sa B sastavom jer oni najbolji štrajkaju zbog neisplate premija za Afrobasket 2013. godine. Iz prvog sastava tu je samo Diabate, a on sam ne može. Zimbabve je u prvom kolu izgubio također 20 razlike kao i Bjelokosna Obala, ali su dobro parirali Alžiru i nisu zaslužili tako visok poraz. Raspali su se na protivničku zonu, a pred kraj su ostali malo i bez snage. Bjelokošćani zonu ne mogu igrati tako kvalitetno, a tamo gdje su oni najjači (play i nešto malo na centarskoj poziciji), Zimbabve ima također najbolje pojedince. Uzevši sve u obzir, ovo je u najgorem slučaju egal susret, čak bih ja stavio Zimbabveance za favorite. Hrabriji stoga mogu koju kunu/dinar/euro/dolar staviti i na pobjedu Zimbabvea. U ovako visokom koeficijentu svakako ima value...