Dvoznak

Michon je napokon podsjetio na proteklu sezonu

Francuz koji je trenutno čak izvan 400 najboljih bez pružene break prilike je prošao Munoza i vezao već petu pobjedu ovdje. Sada ga čeka još opasniji Bolelli koji je, čini se, napokon zdrav i motiviran

Getty Images

Iako je svojevremeno bio među 35 najboljih ono što nam je prezentirao na početku ove sezone bio je vjerojatno najbolji tenis Simonea Bolellija. Na prvih osam turnira (mahom ATP ranga) Talijan nije ni jednom gubio u prvom kolu i ta konstanta nekako je nešto što mu je najviše nedostajalo u karijeri. Dolaskom zemljanih terena na početku je malo usporio, no i tamo se dokazao te se može pohvaliti sa trećim kolom Roland Garrosa i dva ATP četvrtfinala. Jedno od njih ostvario je u Hamburgu koji mu je bio prvi i jedini nastup od Wimbledona, a završio ga je povlačenjem protiv Seppija. Prijavio je probleme sa želucem i radi njih kasnije se povukao i sa Kitzbuhela, no do ovog turnira se ipak oporavio.

Dokaz toj tvrdnji dojam jest koji je dosad ostavio, odnosno dvije uvjerljive pobjede. Nakon što je u prvom kolu ipak pomalo "zalutalom" Sikori dopustio svega dva gema, u drugom ga je protiv Carballesa čekao znatno veći izazov. Španjolac je iskusan zemljaš koji ima konstantu na ovakvim turnirima, no klasa je u tom okršaju bez sumnje bila na strani Talijana.

Nju je uspio "pretočiti" u novu pobjedu u jednom zanimljivom i dobrim dijelom izjednačenom susretu. Njega je Bolelli odmah započeo obratom, no Carballes je vrlo brzo poravnao da bi ponovno ispustio servis. Tu prednost ovaj put je Talijan zadržao, a zanimljivo, nakon toga više nismo vidjeli ni jedan ispušteni servis. On je u drugom setu spasio čak pet break prilika, dok Carballes četiri i tako se došlo do tiebreaka u kojem iskustvo i klasa ipak čine svoje. Završna statistika na kraju samo potvrđuje da je ipak bio nijansu bolji igrač, a od samih brojki valja izdvojiti njegovih odličnih 82% uspješnosti iza prvog servisa.

Nakon tog susreta sasvim je jasno da je Bolelli inače svoj prvi challenger ove sezone očito shvatio ozbiljno i stoga nema sumnje da je jedan od najužih kandidata za samu titulu. Tim više što mu se uz dužno poštovanje prema Michonu sada ipak malo otvorio ždrijeb.

Francuz dosad ove godine nije svojim igrama podsjetio na prošlu sezonu kada je bilježio dobre rezultate baš na ovakvim turnirima, ali ovdje je izgleda pronašao pravu formu i vezao već pet pobjeda.

Tri dolaze iz kvalifikacija u kojima je ukupno ispustio jedan set, da bi potom učinio dva ipak velika iznenađenja. Prvo je svladao Martina za kojim su bila dva finala tako da se taj rezultat mogao pravdati i umorom Slovaka, no zatim je ipak stigla prava potvrda odlične forme. U dva seta, pomalo iznenađujuće lako, svladao je iskusnog i ove godine vrlo dobrog zemljaša Munoza. Kako je potonji na pragu 100 najboljih i ima konstatnu dobrih nastupa na ovakvim turnirima u susret je ušao kao jasan favorit, no Francuz je imao drugačiji plan.

Odigrao je vrlo dobar susret u kojem je preuzeo inicijativu i praktički od početka do samog kraja dominirao. U 80 minuta igre nije dozvolio ni jednu break priliku i pohvaliti se može sa 61% ubačaja prvog te 75% uspješnosti nakon njega, dok je dok Munoza to sve zajedno izgledalo znatno skromnije (41% - 61%). Michon je to iskoristio i uzeo gotovo 50% retern poena te iskoristio četiri od šest break prilike za mirnu i sasvim zasluženu pobjedu.

Michon se uz Mektića pretvorio u najugodnije iznenađenje turnira i ovim nastupima pokazao je da nije zaboravio igrati tenis. Nema sumnje da je u pozitivnom ritmu i mogao bi vrlo neugodan biti i po Bolellija iako je favorit na račun same klase i iskustvo sasvim jasan u ovom meču.