Dvoznak

Ataman prekrižio Batuka, ostavio u timu dva klinca

Turci će imati ogromnu podršku navijača u Berlinu, ali je pitanje kako će nadomjestiti nedostatak talenta i kako će braniti Cedi Osman dvojac Galinari - Gentile

Za kraj današnjeg programa u Berlinu ostao je sudar potpuno drugačijih košarkaških svjetonazora i stilova. Dva tima među kojima vjerojatno ne bi pronašli poveznicu da je tražimo danima. Čak i dva tamnoputa playa koji su na suprotnim stranama toliko su stilski različiti igrači da se potpuno uklapaju u prvu rečenicu teksta.

Talijani su jedna od najtalentiranijih momčadi Eurobasketa u ofenzivnom pogledu, sjajni šuteri s dobrim kretanjima. Turci, koji će imati tisuće navijača na svojoj strani jer je Njemačka prepuna Turaka, defanzivno traže pobjedu protiv apsolutno svih. Taj sudar svjetova će biti zbog toga, ali i zbog još puno čega, strahovito interesantan.

- Besmisleno je raditi komparacije s Eurobasketom od prije dvije godine gdje smo bili odlični u prvom dijelu, ali onda odigrali s manje energije. Ako nešto osvojimo, onda možemo govoriti o snažnom timu. Do sada ova generacija nije ništa osvojila - jasno će i glasno Luigi Datome, kapetan Talijana.

- Želimo uraditi nešto veliko. Spremni smo.

Nalaze se u skupini koja je po kvaliteti i snazi daleko ispred svih ostalih. I žele izbjeći sudar s Francuzima u drugom krugu, to je jedan od glavnih ciljeva. Mada će, naravno, trebati se potući da bi se uopće prošla prva faza. 

- Ovdje su jake nacije, koje za razliku od nas znaju kako je to pobjeđivati. Ali vrijeme je da promijenimo malo povijest, umorni smo više od gledanja drugih kako pobjeđuju - odlučno će Datome, koji je imao problema s ozljedom, propustio zadnji turnir u Trstu, ali nastup mu nije upitan.

Kapetan ima jako bitnu rolu, uz Galinarija i Belinellija, koji će uzimati većinu toga na sebe u napadu. Jasno je da ova Italija može šuterski ubiti svakoga za četvrtinu, ali je nejasno što može na batine, na čvrstinu, na prljavu igru koja će biti na granici faula, na presing koji je često i na centru. To je ono što ih čeka danas i gdje ćemo morati pričekati da vidjeli reakciju Cincarinija i Hacketta kao glavnih s loptom, pa onda Belinellija i Galinarija, odnosno visokih igrača Bargnanija, Mellija i Datomea, koje čekaju okršaji s fizički puno jačim turskim igračima Erdenom, Aldemirom i Ilyasovom. 

Ova turska za razliku od one prošlosezonske u Španjolskoj, ima veću ofenzivnu snagu. Uključivanje Dixona i povratak Ilyasove donosi mogućnosti igranja picka, donosi šut za tri poena, donosi širenje reketa i oslobađanje prostora za njihove 'petice'. Lani su morali umirati u svakom posjedu za poen, uglavnom stavljali loptu u ruke Preldžića. Sada je ovo jedna drugačija momčad. 

Ergin Ataman je definitivno figura ljeta kod njih. Prvo nije zvao Kantera, koji je kukao po medijama da je to radi nekakvih političkih osnova, iako svi znaju da je on bomba za svlačionicu, a Turci toga imaju dovoljno i bez njega. Ašik će im faliti jako u toj obrani, kao zadnji čovjek kod presinga koji je veliki turski adut. Ostali su bez Balbaya, Ataman je jučer prekrižio i Batuka, što znači da je prijavio klince Özmizraka i Korkmaza. Kako njih treba minimalno očekivati u igri, Turci su se sami sveli na 10 igrača u rotaciji, a i od tih 10 je nekoliko kritičnih, poput krila Köksala ili krilnog centra Herseka. Jednostavnom igrom eliminacije dolazimo do osmorice u rotaciji.

S obzirom na karakteristike Talijana lako je moguće da pokretljiviji Aldemir brani Bargnanija, dok će Ilyasova sigurno igrati 30-35 minuta i uzeti 15-ak lopti. 

Naizgled su primjetni problemi na krilu, Osman, koji je tek nedavno napunio 20, morati će braniti Galinarija i Gentilea, Güler će na Belinellija. Da li je ovo Atamanov harakiri ili sprema zamku Talijanima, nemoguće je reći, mada djeluje kao harakiri u nedostatku pravih solucija.

Prije dvije godine u Sloveniji Talijani su dobili 90:75, iako bez Hacketta, Galinarija i Bargnanija, dok je Meli ubio Ašika. Turke je vodio Tanjević, a igrao je i Türkoglu. Nisu imali playa i to je bilo primjetno, baš kao što nisu imali defanzivnih riješenja za mobilnost Italije u napadu. Ataman tu ima neke druge zamisli, ali pitanje je hoće li dobiti i egzekuciju istih.

Ova su dva tima u Sloveniji prije dvije godine odigrali na 165 poena. No da ne bude to glavni temelj oklade za over danas, evo jedne podrobne analize: Italija je ofenzivno vjerojatno najbolja momčad turnira, sa 5-6 igrača gdje bi svi mogli ići na 15+ poena. Uz to su fizikalijama, visinom, motorikom toliko nezgodni svima za braniti, da se to jednostavno mora osjetiti tijekom utakmica. Njima će na centru igrati Bargnani i Melli, a recimo upravo je Melli izludio Turke prije dvije godine, kada Talijani nisu bili kompletni, a Turci su imali Ašika. Sada nema Ašika, a njima je Ašik srce obrane, zadnji čovjek koji čuva kod presinga. Nadalje ova Turska nema igrača koji može braniti Galinarija i Gentilea, Osman će pokušati, ali neće uspjeti. Turci su lani u Španjolskoj sve ostvarili igrajući utakmice na 120-130 poena, ali ova Turska nema veze s tom. Nema Ašika, Preldžića, Balbaya. Za Ašika smo rekli koliko znači obrani, Balbay je otpao zbog ozljede, a on je bio ključni igrač za pritisnuti vanjsku liniju. Osim tih defanzivnih poteškoća, Turci su sada jači ofenzivno za Dixona i Ilyasovu s kojima će dobiti šutersku dionicu, s kojima će otvoriti reket za lakšu igru Erdena i Savaša, koje pak fizički slabiji talijanski visoki igrači neće moći braniti. Previše je argumenata da bi predvidio Talijane na ovako niskoj margini.