Dvoznak

Rusi žele dokazati da je neulazak u 12 najboljih bila velika nesreća

Bugari su na Kreti imali daleko veće ambicije od razigravanja od 13. do 16. mjesta, ali kad su izborili ostanak u elitnoj diviziji pobjedom nad Crnom Gorom njihovoj sreći nije bilo kraja. Izbornik im je jučer dao slobodan dan, mogli su raditi što su htjeli...

Jedan nam je trener kojega smo sreli u ponoćnoj opuštajućoj šetnji Heraklionom rekao da bi o ovoj ruskoj generaciji košarkaša mogao napisati roman što je ta momčad sve uspjela zabrljati, pokvariti, ispustiti, izgubiti, ali i iznenaditi, razbiti favorite, proći nepremostivo... Dio toga romana svakako bi sačinjavale i igre koje su Rusi pružili na ovom natjecanju. Luda pobjeda nad Francuzima, iznenađujući porazi od Poljske pa i od Izraela, nemoguć poraz od Mađarske (izgubili na +4 četiri sekunde do kraja)...

Poglavlje o utakmici sa Češkom ne bi bilo previše zanimljivo. Osim možda prve četvrtine kad su Česi iznenađujuće poveli. Ali, Rusija se odvojila tricama u drugoj dionici i nakon što je stekla prvu pristojniju prednost pobjeda im više nije bila upitna. Čak i unatoč dvama, trima češkim pokušajima da se vrate u dvoboj. Iskreno, Česi su bili na nešto prihvatljivoj razlici isključivo zahvaljujući Rusima i njihovoj obrambenoj nedisciplini koja se doduše nije provlačila cijelo vrijeme kroz njihovu igru, ali recimo to ovako: nisu bili ni približno na razini na kojoj su primjerice bili protiv Nijemaca dan ranije.

- Nismo igrali dobro, znate ruska momčad možda ne pripada samom vrhu europske košarke, ali igrali smo na trenutke poput velikih. Teško je kod igrača pronaći motivaciju i tražiti koncentraciju u razigravanju za 13. mjesto - iskreno priznaje izbornik Mihail Mihailov te govori gdje je pošlo po zlu:

- Dva poraza, od Izraela i Poljske, to nas je ubilo. Nismo mogli podići glave protiv Mađarske, od koje smo također izgubili nesretno. Imamo dosta opcija kako u napadu, tako i u obrani, ali radimo glupe pogreške koje su vezane uz koncentraciju i motivaciju.

Rusija je sad vezala dvije pobjede koje su je gurnule u razigravanje od 13. do 16. mjesta. Bez imalo ustručavanja Mihailov je rekao što očekuje od svojih pulena.

- Pokazali smo sebi da možemo igrati i da se možemo boriti, a želimo uzeti ovu 13. poziciju da svima dokažemo da je neulazak u 12 najboljih bio velika nesreća i peh. Moja momčad može bolje i idemo po pobjede - najavio je ruski stručnjak čija momčad je od Češke bila bolja u apsolutno svim statističkim pokazateljima.

Kažu da je sreća u malim stvarima. Potvrdilo se to i na primjeru Bugarske koja je na Kretu stigla sa relativno velikim ambicijama. Ciljalo se na ulazak među 12 najboljih, a optimizam su temeljili na dosta dobrim pripremama i odličnim partijama na Turgut Atakol turnir u Istanbulu. No, na kraju su bili neopisivo sretni što su ostvarili barem onaj mali, minimalan cilj, a to je izbjegavanje borbe za ostanak. U izravnom okršaju sa konkurentom Crnom Gorom bilo je "do or die", pobjednik bi dobio šansu da završi turnir bez stresova, poraženi ide u veliku neizvjesnost jer u tom razigravanju od 17. do 20. mjesta u elitnoj diviziji ostaje samo jedna od četiri momčadi.

Srećom po Bugare, oni se time više ne moraju opterećivati. Posljednje dvije utakmice u Grčkoj mogu odigrati revijalno jer su slavljem nad Crnom Gorom u produžetku i definitivno osigurali ostanak. A da je bilo lako, nije uopće. Bugarska je odmah na početku pala u zaostatak, no ništa pretjerano pa je to do posljednje četvrtine bila prilično egal utakmica. Najveće vodstvo Bugari su imali u 29. minuti kad su vodili +8 (50:42), no tada dopuštaju seriju 23:6 i odjednom su bili u deficitu od 9 poena. Sustižu to, a produžetak im donosi Minkov košem 4 sekunde do kraja. U dodatnih pet minuta se praktički igralo koš za koš, ali finiš je pripao Bugarima čiji je izbornik Petko Delev nakon velikog uspjeha bio u deliriju.

- I nama se moralo jednom otvoriti, izgubili smo toliko egal utakmica... Cijeli turnir šutiramo jako loše tricu, inače smo dobri u tome i imamo 10-ak pogođenih po utakmici. Protiv Crne Gore smo imali 1/19 na poluvremenu. Rekao sam tada ako se tako nastavi i u drugom dijelu, više ne moram biti nikad trener! Za nas je bilo važno ovo dobiti jer su nam sve druge selekcije u B diviziji, ovo je jedina u A. Preostale dvije utakmice nisu toliko važne, dečki se sada mogu i okupati, te prepustiti nekim drugim užitcima...  - uza smiješak priča izbornik Petev.

Pomalo su neobjašnjivi šuterski problemi koje ima Bugarska jer su upravo po tome i prepoznatljivi, ali to ih prati cijeli turnir i s tim su imali problema i protiv Crnogoraca koji su odlično uštopali i glavnog igrača Vezenkova.

- Imali smo problema s napadom, dobar je njihov trener, Vezenkova su dobro branili s Mikovićem, nismo uspijevali spuštati loptu kao protiv Švedske - ustvrdio je Delev no, kao što je i sam rekao, sad je to ionako manje bitno što znači da možemo očekivati razigrane i opuštene Bugare u zadnje dvije utakmice turnira, a to bi pak trebalo značiti dosta poena iako oni i ovako idu često u over.

Ove dvije reprezentacije odigrale su međusobno susret u prvoj fazi natjecanja, ulozi su tada bili daleko veći, još su obje imale šanse za ulazak među 12 najboljih pa je utakmica završila na 141 poenu i to uz drugu četvrtinu u kojoj je bilo 10:9 (za Bugare) i bez poena Bugarske u zadnje dvije i pol minute. Danas se razigrava za nevažne pozicije i potpuno je svejedno hoće li netko završiti 13. ili 16., a o Bugarima kao overašima već smo pisali dosta. Oni su ovu marginu prebacivali 4 od 7 puta, a jedna od te tri ispod bila je spomenuta s Rusijom kad su ostali kratki za poen. Imali su dakle četiri overa bez da su pružili dobru šutersku partiju, a to im je ipak glavna odlika. Ruke su sad opuštene jer je ostanak izboren i mogli bismo konačno vidjeti njihovu ofenzivnu rapsodiju. Ruski izbornik traži to 13. mjesto, ali i sam priznaje da je vrlo teško motivirati igrače za ovakve dvoboje. Vidjelo se to i protiv Čeha gdje su zadržali protivnika na 57, ali nije to bila ona ruska obrana iz prijašnjih dvoboja. Maleni broj poena Češke možemo zahvaliti isključivo njihovoj nekvaliteti, jer Rusi više ne „grizu“ toliko u defenzivi.