Dvoznak

Finale koje nitko nije očekivao

Crna Gora je do finala došla sjajnom igrom u obrani, dok su Mađari igrali sjajno u napadu

Mađarsku je rijetko tko vidio u finalu. Velike zasluge i pohvale idu na račun njihovog izbornika Benedeka koji je još donedavno bio jedan od igrača i ovo mu je praktički debitantski nastup na velikim natjecanjima. On i njegova ekipa su nametnuli ritam igre koji im u potpunosti odgovara. Igralo se na gol više, na brze pokušaje iz doplivavanja. Takvim brzim ritmom potpuno su slomili Hrvatsku čije su udarne snage gotovo stalno u bazenu. Tu je u pripremi utakmice Benedek napravio sjajan posao.

Kao posljedica umora došla su i dva promašena peterca Hrvatske. Inače Mađari su imali ogromnih problema na bekovskim pozicijama. Na dva metra ih je Dobud doslovce uništio. Imali su čak 17 isključenja (9 više od suparnika). Ne može se reći da je njihova obrana briljirala u tim situacijama nego je više to zasluga vrlo spore lopte u Hrvata te totalne bezidejnosti u pojedinim situacijama. Sjajno su kaznili sve pogreške Hrvatske. Tako su maksimalno iskoristili loš dan Pavića. Benedek je očito primjetivši da Pavić nije na razini prvog golmana svijeta naredio da se poteže što više bez obzira na udaljenost. Tako su Mađari zabijali i sa 8 metara udaljenosti.

Jedno od najboljih izdanja karijere imao je mađarski golman kojeg su Hrvati razbranili u samom početku pa je kasnije bio u ogromnoj psihološkoj prednosti. Inače njihova obrana ne ulijeva sigurnost. Kad god je hrvatska lopta išla brzo i precizno otvarale su se rupe, a tada su to strijelci kao Joković i Sukno znali iskoristiti. Takav tandem ih čeka u trojcu braće Janović i Ivovića. Oni su svi na svojoj najvišoj razini na ovom prvenstvu, a tada su nezaustavljivi. Bude li crnogorska lopta išla brzo kao dosad moglo bi se otvoriti jako puno prostora ovim sjajnim šuterima.

Ajkule (popularan naziv za crnogorske vaterpoliste) opet ujedaju sve pred sobom, to je najavljeno protiv Srbije u četvrtfinalu, a sada je kristalno jasno - crnogorski vaterpolisti su u polufinalu Svjetskog prvenstva počistili Italiju (10:8) i skinuli joj krunu koju je čuvala dvije godine, još od turnira u Šangaju.

Ali, španjolsko tlo je nešto drugo, jako se razlikuje od kineskog; Crna Gora na njemu ima posebnu inspiraciju, pa je nakon pet godina i sunčane Andaluzije sada zablistala i u Kataloniji. Očekivao se pakao u pravom smislu te riječi protiv "azzurra", ali je u bazenu sve bilo jasno kao dan - tim Ranka Perovića je bio uvjerljiv, tri i pol četvrtine je gradio veliku prednost, došao na plus šest početkom posljednjeg dijela igre (10:4) i onda "prikočio" i počeo hvatati zalet za finale - više od pet minuta igra "ajkula" se svodila samo na plivanje i odrađivanje posla, šuta na gol praktično nije bilo, pa se može reći da se nisu ni istrošile toliko koliko su očekivale. Tako je "setebelo" serijom 4:0 izbjegao debakl.

- Nisu nas mogli iznenaditi, kontrolirali smo stvari tri i pol četvrtine i zaista zasluženo pobijedili. Čestitam igračima, ovo je velika pobjeda, imamo medalju i ovi momci su je zaslužili nakon velikog rada tijekom ljeta. Bili su osporavani, ali sam vjerovao u njih, pokazali su veliko srce i kvalitetu -  rekao je izbornik Perović.

Crna Gora je prekjučer imala sve što joj treba da pokaže Italiji da nema što tražiti. Obrana, toliko spominjana i veličana, odradila je posao perfektno, a za napad su se pobrinuli braća Janović, neuništivi Aleksandar Ivović, poletni Vjekoslav Pasković, standardni Draško Brguljan. Plus provjereni napadač Darko Brguljan, koji se čekao do polufinala da proigra, ali je vrijedilo, jer je dva puta majstorski nadmudrio Tempestija.

- Ne trebamo se zaustaviti, a sigurno se nećemo zadovoljiti time što smo u finalu. Odigrali smo najbolje u četvrtfinalu protiv Srbije, a to je bio najteži meč. Mađarska? I oni su, kao i mi, za mnoge iznenađenje ovdje, ali u finalu će biti sve otvoreno. Utakmica za zlato je vjerovatno i najlakša moguća, jedva čekamo da počne. Nadam se najboljem - dodao je Perović.

- Smatram da ukoliko ponovimo igre protiv Srbije i Italije, iako će to biti teško, da će to biti dovoljno za pobjedu protiv Mađarske. Obranu igramo fenomenalno i ona je naš zaštitni znak. Igramo protiv ekipe koja je napadačka i uvijek raspoložena za igru na gol više. Takve utakmice obično odluči inspiracija pojedinca, ali i veća želja. Znamo tko je Mađarska, ali kada smo izašli na kraj sa Srbijom i Italijom izaći ćemo nekako i sa njima. Imamo veliki motiv, nije isto biti prvi ili drugi, osvojiti zlatnu ili srebrnu medalju. U svakom slučaju donijet ćemo Crnoj Gori prvu svjetsku medalju u kolektivnim sportovima - rekao je kapetan Nikola Janović.

Nikola Janović se diže kako turnir odmiče, u prve dvije utakmice postigao je samo jedan gol, onda se raspucao protiv Novog Zelanda i u knock out fazi počeo preuzimati još više odgovornosti i prebacio postavljenu granicu u sve tri utakmice. Najbolji je bio u polufinalu, protiv sjajne talijanske obrane je zabio tri puta. Pravu zamjenu za njega Crna Gora nema i odmarat će se svega 2-3 minute danas. Očekujem da će uzeti bar 5-6 šuteva, a sposoban je zabiti na razne načine, posjeduje sjajan šut, zna uplivati na 2 metra kao drugi centar. Mislim da ćemo danas vidjeti utakmicu sa dosta golova i velikim brojem isključenja, a dosta akcija se odigrava lijevo na Nikolu sa igračem više. Uz to je i izvođač peteraca. Crnu Goru do finala su dovela 3 igrača, Janovići i Ivović, oni preuzimaju svu odgovornost u bitnim utakmicama, tako će biti i danas i ako Crna Gora želi do zlata onda Janović mora postići bar dva gola.