Dvoznak

Fuenlabrada je s Garcijom uvijek zahvalna momčad za utakmice u underu. Ove sezone su na domaćem parketu u pet susreta samo sa brzom Zaragozom išli preko, dok su čak i euroligaše Baskoniju i Unicaju držali ispod. Ako proširimo to i na gostujuće susrete onda imamo još samo brzu Andorru preko, te Gipukou u zadnjem kolu gdje je palo 50 poena u zadnjoj četvrtini. Sve ostalo su underi. Joventut sa svim relevantnim protivnicima ima utakmice ispod 150 poena (Canarias, Gipuzkoa, Obradoiro, pa čak i Barca), dok su preko išli kad bi ih najjače momčadi razbijale. U posljednjih nekoliko kola znatno su napredovali u igri, posebno u obrani i sve osim euroligaša su ostavljali ispod 80 poena. Tempo utakmice ovdje je jasan, natrčavanja neće biti i samo uz strašne šuterske postotke ovo može ići na 160 poena, inače sam siguran da ostaje ispod 150. Detaljnije

*** Napomena - prognoza je greškom mailom najavljena za 5/10. Ulog je 10/10.

Ovo će biti igra mačke i miša. Italija je ovdje bez zvijezda i to im je najveća prednost. Dosada im je uvijek nedostajalo lopti i nije se znalo tko ima kakvu ulogu. Messina je ovog ljeta utabao neki novi smjer i Italija je počela igrati puno bolje. Na Eurobasketu su razbijali slabije od sebe, a gubili su od realno kvalitetnijih momčadi. S druge strane Rumunji su igrali na domaćem parketu, a samo su s Mađarskom izborili jednoznamenkasti poraz. Crna Gora -17, Španjolska -41, Hrvatska -16, Češka -15. Prije toga u pripremama Latvija -30, Litva -33, Ukrajina -34, Grčka -58. Sada idu u goste što će ovu razliku dodatno podebljati, a idu reprezentaciji koja je sjajno posložena. Saccheti je trener koji voli brzu košarku što uvijek ide u prilog velikim hendikepima. On ovdje na raspolaganju ima kreativce poput Della Vallea, Gentilea, Vitalija, šutera kao što je Aradori, Pokretljive centre i odlične skakače u Polonari, Bilighi i sve boljem Iannuzziju, te fizikalce Abassa, Burnsa, Filloya i Fontecchia koji će sigurno držati obranu na brojkama od ovog ljeta. Rumunjska se oslanja na trice Moldoveanua, a tu prostora neće imati jer Italija na visokim pozicijama ima odlične defanzivce. Watson je kilometrima daleko od ozbiljnog playa i to je otprilike sve što Rumunjska ima i ovdje će nastaviti sa svojim rezultatskim katastrofama od ovog ljeta, a ovaj hendikep je debelo prenizak. Detaljnije

Maccabi je ove sezone složio sjajan roster, a Spahija je iz NBA lige donio sve ono najbolje što se može implementirati u europsku košarku. Maccabi je tako skakački najbolja momčad Eurolige, imaju obranu koja je u 4 od 5 susreta protivnika ostavljala na 71 i manje poena, a u napadu preko Colea i Jacksona imaju fantastičan protok lopte, nema srljanja i otuda rezultati. Ove sezone su gubili samo kod Zvezde koja ih je izraketirala tricama u Beogradu i od Olympiacosa ovdje u nevjerojatnoj završnici u kojoj je Printezis briljirao, a Maccabi promašio šut za pobjedu. Očito je kako su problema imali sa vrlo sličnim, fizički jakim sastavima koji forsiraju tvrde obrane. Real ne igra tako i tu će biti puno više prostora za bekove Maccabija, no to nije glavni razlog ove oklade. Najvažnije je što nema Gustava Ayona. Odmah ću reći kako bih ovo igrao i sa njim u sastavu, a ovako postaje neusporedivo sigurnije. Ayon je prvi skakač, asistent, bloker i kradljivac lopti Reala u Euroligi. S njim u napadu prostor dobije i Dončić jer se Ayon sjajno rola i otvara puno toga Realu. Bez Ayona tu će biti Reyes i Randolph a to je puno statičnije i protiv ovakve obrane Maccabija to nikako neće prolaziti. Naravno da ne ističem posebno da nema Llulla cijele sezone i koliko bi on tu značio. Real je u gostima ove sezone imao samo jedan pravi ispit i to je Valencia. Tu su bili u punom sastavu, sa Randolphom, Ayonom i Kuzmićem na visokim pozicijama i dobili su u završnici. Danas bez Ayona i Kuzmića idu u goste skakački najjačoj momčadi Eurolige koja će ih svojom obranom uništiti. Brojke ovdje nisu bajne, nema se tu što kriti. Real je na svim gostovanjima zabijao više od ove margine. I na 3 od 5 utakmica Eurolige su zabijali više. Međutim ovakvu utakmicu vani još nisu imali ove sezone, a posebno ne bez Ayona. Ne vidim načina da oni danas dođu do 80 poena, a još manje vidim načina da u ovakvom sastavu dobiju Maccabija u gostima i to će zasada ostati isključivo privilegija Olympiacosa. Detaljnije

Maccabi je jako ugodno iznenadio na početku nove sezone. Očekivala se NBA košarka, a Spahija je iz Atlante donio sustav Gregga Popovicha i Mikea Budenholzera u kojem nema divljanja, u kojem lopta prođe sve igrače u napadu i zato su brojke Maccabija ustvari vrlo niske na otvaranju Eurolige. Brose su ostavili na 71 poenu, Baskoniju na 68 i Olympiacos na 69 iako su tu posljednju utakmicu izgubili. Još će povremeno Jackson opaliti tricu van rezona, ali generalno on, Cole i DiBartolomeo sjajno diktiraju tempo. Osim toga njih trojica su iznenađujuće agresivni u obrani što je također ugodno iznenadilo. U reketu Maccabi uz to ima sjajne atlete poput Tyusa, Boldena i Parakhouskog pa su s razlogom druga momčad natjecanja sa 4 blokade po susretu. Danas ih čeka veliki test igranja u punoj beogradskoj Areni, no radi se o izuzetno iskusnoj momčadi koja uostalom i u svojoj Areni stalno igra pred punom dvoranom i to ih ne bi smjelo puno smetati. Zvezda će ovdje biti pod većim pritiskom jer imaju puno mlađu momčad koja još nije igrala u ovakvim uvjetima izuzev par veterana. Lani su ovdje skidali velikana za velikanom, no nisu se proslavili u napadu. I kada bi pobjeđivali ostajali su mahom ispod 80 poena uz par iznimaka (Unics koji je tada već otpao, Real koji igra vrlo brzo, te Milano i baš Maccabi koji lani nisu igrali obranu). Ostalih 11 utakmica imaju u underu. Ove sezone Zvezda je samo Barci stavila 90, dok su sa Khimkijem i Žalgirisom ostali u underu. U Beogradu imamo jedino relevantnu utakmicu sa Budućnosti gdje su bili na 75 poena. Maccabi je lani ovdje inkasirao 83 poena, a igrali su konfuzno i Zvezda ih je razbila sa 25 poena razlike. Ove sezone igraju neusporedivo agresivnije, organiziranije i jednostavno ne vidim kako bi ponovo primili jednak broj poena. Detaljnije

Statistika i brojke ovdje mi ne znače puno. Budućnost je u obje utakmice Eurokupa zabijala preko ove margine, no Hapoel teško može biti relevantna utakmica jer oni obranu uopće ne igraju, a Reggiana je ovdje izgubila u skraćenoj rotaciji. Galati poraz od Bayerna ne računam jer su Nijemci euroligaška momčad, a problem je taj poraz kod Reggiane koja ima vruć domaći parket i koja je dobila 50 poena od dvojca Della Valle-Reynolds pa opet nije zabila preko 74. Budućnost igra revijalno natjecanje kakvim se ABA liga dosada pokazala i tu pravih utakmica osim one kod Zvezde (pobjeda 79:75) nema. Možemo i onu iz Superkupa sa Cedevitom (69:78) svrstati među ozbiljne i relevantne i u tom pravcu ja vidim današnju utakmicu. Budućnost bez Barovića gubi dubinu u napadu i jako će teško napadati Galatu. Gordić i Ivanović su brzi i agresivni, ali napadački nisu toliko jaki da ih Galata ne bi obranila, posebno sa igračima poput Christmasa ili Hendrixa na picku kojeg Gordić stalno forsira.
Galatasaray se mučio u napadu i gubio je velik broj lopti, no protiv Karsiyake su već pokazali veliki napredak u tom segmentu i ako iskontroliraju loptu odradili su veliki dio posla. Oko tempa ovdje uopće nemam dvojbe jer Galata je momčad koja ni sa kime ne može ići u jurnjavu i to su u više puta ove sezone kroz izjave naglasili. Njima je nakon uvodna dva poraza pritisak maksimalan i ovdje moraju dati sve karte na obranu, a to je forte u kojem na svakoj poziciji imaju po jednog specijalca. Budućnost nije momčad koja bi im tu mogla zaprijetiti, posebno sada bez Barovića u reketu. Detaljnije

U nekoliko navrata smo isticali kako je Murcia ove sezone oformila roster koji će obrambeno biti na vrlo visokom nivou. Oleson, Kloof, Rojas, Tumba, Soko su redom sjajni u obrani i to je Navarro odlično posložio pa mu je momčad u zadnja četiri susreta prosječno primala 70 poena, najviše 77 od brze Andorre. Slične brojke imamo i u pripremnim utakmicama, a jedina iznimka bilo je gostovanje kod Canariasa koji im je zabio 84 poena, a tada je Murcia imala velikih problema sa skokom. Toga danas ne bi trebalo biti jer su Tumba i Delia odonda u svakom susretu kontrolirali reket što je između ostalog i doprinjelo ovakvim obrambenim brojkama. Mali minus je upitan status Olesona, no i bez njega su u srijedu kod Eniseya primili samo 62 poena. Valencia je momčad koja ima glavu i rep i rijetko ćete ih vidjeti u jurnjavi. Tako je bilo lani pod Martinezom, a tako je posebno ove sezone pod Vidorretom koji je lani na račun obrane i dugih napada osvojio Ligu prvaka s Canariasom. Tako je Valencia ove sezone samo dva puta u šest susreta prebacila 80 poena i to u brzoj utakmici s Realom i u razbijanju nedoraslog Betisa koji od svakog prima preko 90 poena. Murcia je, posebno na svom parketu, itekako dostojan suparnik, a iz svega navedenog u najavi susreta jasno je kako ćemo gledati susret sporijeg tempa u kojem će obrane dominirati. Lani je Valencia ostala u underu na ovu marginu u oba susreta s Murcijom (67 poena doma i 78 u gostima), a podsjetimo tada je Murcia igrala s Campazzom na playu što znači da su bili neusporedivo brži nego danas. Valencia je na svoja dva zadnja susreta u gostima ostala na 70 poena (Khimki i Canarias), a kako Murciju na domaćem parketu držim za momčad koja je obrambeno al pari Canariasu onda mi se ovaj timski under čini kao odlična varijanta. Detaljnije

*** Napomena - prognoza je greškom mailom najavljena za 10/10. Ulog je 5/10.

Statistički gledano ova margina je možda i preniska ako se uzme u obzir da je Gipuzkoa u dosada odigrana tri susreta na prosjeku od 87 poena. Pritom su u zadnje dvije utakmice išli i preko 90 poena. No to treba objasniti. Jedan je susret s Estudiantesom koji igra na strahovito visokom tempu ove sezone, a drugi susret bio je razbijanje konfuznog Betisa koji je ove sezone 4/4 u preko 90 primljenih poena. S pravom je zato trener Fisac kazao kako ne treba letjeti jer zna da ove dvije pobjede nisu relevantne i ne mijenjaju činjenicu da je on ovog ljeta momčad skrpao od igrača koje nitko u ACB ligi nije htio (Norel, Swing, Cherry, Clark, Van Lacke). Murcia ima drugačiju priču. Oni su momčad popunjavali ciljano, a trener Navarro dobio je u ruke cijelu plejadu sjajnih defanzivaca (Oleson,Kloof, Rojas, Soko, Tumba). Da to itekako štima pokazale su utakmice protiv Unicaje (74 primljena poena) i Andorre (77 primljenih poena) koje imaju izuzetno kvalitetne napade, ali protiv Murcije nisu imali rješenja. Jedini susret gdje su primili preko ove margine bilo je na gostovanju kod Canariasa i to zahvaljujući "potopu" u zadnjoj četvrtini (25:14 za Canarias). Gipuzkoa nije ni izbliza na razini Canariasa i to treba naglasiti. Njihovo najjače oružje ove sezone je centar Norel, a tu Murcia ima dva odlična rješenja u Tumbi i Deliji koji ga mogu limitirati. Prije mjesec dana ove dvije momčadi igrale su prijateljsku utakmicu u ovoj dvorani i Murcia je dominirala skoro cijelim susretom. Imali su dvoznamenkasto vodstvo i onda su uslijed nekih rotacija, kojih danas siguran sam neće biti, počeli griješiti i dopustili su da se Gipuzkoa približi, a onda i sa nekim nevjerojatnim poenima Swinga u završnici susreta dođe do produžetka (80:80). Murcia je u toj utakmici pokazala da ima defanzivna rješenja za sve što Gipuzkoa nudi, uključujući Cherrya koji je tada igrao na playu za Gipuzkou, a Kloof ga je odlično čuvao. Danas bi se Amerikanac trebao vratiti na parket nakon ozljede i pitanje je u kakvom je stanju. S njim ili bez njega ostaje činjenica da je Gipuzkoa momčad koja je na ovoj margini zahvaljujući utakmicama s momčadima koje obranu ne igraju, a Murcia tu nikako ne spada. Danas je za očekivati utakmicu nižeg tempa u kojoj će Gipuzkoa imati jako velikih problema sa obranom Murcije. Detaljnije

Srbija je na ovo prvenstvo došla značajno napadački oslabljena. Izostanci igrača poput Teodosića, Nedovića, Jokića i ostalih moraju se osjetiti i ova reprezentacija igra kao Zvezda lani + Bogdanović i Marjanović. Nema trke i sve se zasniva na jakoj obrani. U zadnjih pet susreta (pripreme i euro) Srbi su samo jednom zabili više od 73 poena. Imaju 73 Talijanima, 66 Gruziji, 69 Grcima, 72 Rusima i 92 u susretu sa superbrzom Latvijom. Turska se ni slučajno neće upuštati u takvu jurnjavu. Obzirom da nemaju Dixona nemaju ni mogućnosti za jurnjavu i zato igraju maksimalno agresivnu obranu po cijelom parketu. 80 poena su primali u pripremama samo od Izraela i Slovenije, no to su momčadi koje stalno jure i nisu za usporedbu s ovom Srbijom. Turska pred svojim navijačima igra strahovito agresivnu obranu u kojoj ima specijalista za naganjanje Bogdanovića i zatvaranje njegovog picka preko kojeg funkcionira kompletan napad Srbije. Erden ima tijelo kojim može braniti Marjanovića što je druga važna stvar kada se igra protiv Srba. Današnja utakmica je od ogromnog rezultatskog značaja jer su obje reprezentacije izgubile od Rusije i to moraju danas nadoknaditi. Đorđević je jasno poručio kako u napadu moraju biti posebno oprezni zbog turskog presinga po cijelom parketu i tu će se igrati vrlo dugački napadi. Uz podršku navijača Turska se može osloniti samo na obranu koju igra iznimno dobro, a ja vjerujem da ima itekako sposobne igrače da zatvori glavne poluge Srba i Srbiju ovdje u takvoj utakmici ne vidim preko 75 poena. Detaljnije

Mozgov je uz Shveda prva karika ove Rusije. Koliko je motiviran govori i izjava prije turnira kako mogu i osvojiti ovo natjecanje. Pobjedama nad domaćinom i Srbijom potvrdili su kvalitetu, a Mozgov je bio odličan u oba susreta. S Turskom je Erdenu, Aldemiru i Sanliju utrpao 20 poena za 30 minuta na parketu, a vrlo dobar je bio i sa Srbijom gdje je imao 11 poena za 20 minuta jer je skupio 4 faula na Marjanoviću kojeg je vrlo teško čuvati svima. Belgija s druge strane u reketu izgleda izuzetno tanko. Nemaju klasičnu peticu i u prva dva susreta su tu imali velikih problema u reketu. Velika Britanija im je preko Olasenija zabila 21 poen (Clark dodao 20 sa četvorke), a jučer im je Porzingis ubacio 27 poena, a čak je i Meiers za 3 minute zabio 5 poena iz reketa sa pozicije pet. Bako i Tumba su premekani igrači da bi zaustavili gromadu poput Mozgova koji će danas u reketu raditi što ga je volja, od igre leđima, preko skokova u napadu do picka sa Shvedom. Ovdje očekujem veliku borbu jer Rusiji s Belgijom neće biti nimalo lako i tu će glavni igrači morati potegnuti. Belgija čak i može igrati jako agresivno na Shvedu o kojemu svi govore, ali jednostavno nemaju fizikalije za braniti Mozgova koji će ovdje dominirati u reketu. Mali minus može biti igra Belgije sa pet igrača koji mogu zabiti tricu, no Mozgov je i takvu utakmicu imao u pripremama protiv Finske pa je za 20 minuta zabio 14 poena s tim da je rano skupio prekršaje zbog čega je i manje igrao. Ne vjerujem da će se Bazarevič ovdje prilagođavati Belgijancima, nego mi je logičnija varijanta da koristi svoju očitu prednost koju ima na poziciji pet. Detaljnije

S obzirom na sve napisano u prognozi za hendikep, ovdje se svakako isplati probati s minimalnim ulogom na pobjedu Argentine. Detaljnije

Od početka turnira nije mi jasno kako kladionice procjenjuju SAD, a u finalu je to najviše došlo do izražaja. Osobno sam očekivao egal utakmicu, čak bi kao minimalnog favorita stavio Argentince, ali imamo potpuno obrnutu situaciju u kojoj je hendikep čak bio dvoznamenkast. SAD je ovdje sa igračima iz razvojne lige + oni koji nisu uspjeli u Europi (Munford, Holmes, Brown i Baron ). Protiv divljih momčadi kao što su Dominikanci, Panama ili jučer Djevičanski otoci to je naravno i više nego dovoljno za rutinske pobjede. No u jedinom pravom ogledu na turniru protiv Urugvaja su imali ogromnih problema. Da su Granger i Fitipaldo tada mogli pogoditi ocean Urugvaj bi, uvjeren sam, pobijedio. Tog istog Urugvaja je Argentina u pripremama dva puta razbila, a jednom su izgubili u gostima. Argentina je u odnosu na Urugvaj napadački još klasu jača, a ono što je najvažnije imaju dugačku klupu. Ono što Urugvaj nije imao i zbog čega je pao nakon 35 minuta potpunog egala. Argentina ovdje igra na krilima Campazza i Laprovittole što je iznimno važno jer imaju nevjerojatan protok lopte u napadu, ne gube olako lopte i to će SAD-u danas oduzeti kontre. Uostalom Argentina ima najviše oduzetih lopti na ovom turniru i postigli su dvostruko više poena od SAD-a iz kontranapada. To je posljedica sjajne, agresivne obrane koja je nakon ozljede Scole i ulaska Decka u petorku izuzetno pokretljiva i to će SAD-u danas raditi ogromne probleme. Druga važna stavka protiv SAD-a je skok. Argentina je tu i bez Scole vrlo jaka. Delia i Saiz na petici imaju dovoljno centimetara, a posebno je bitno da na pozicijama tri i četiri Argentina ima Garina i Decka koji su u skoku vrlo jaki, a baš sa tih pozicija Amerikanci inače uzimaju najveći broj skokova. Primjerice u jedinom susretu na turniru na kojem je SAD izgubio skok imali smo sjajnoj Rojasa iz Dominikanske Republike na toj poziciji, a tu sada Argentinci imaju ovu dvojicu. Za kraj meni osobno najvažnija stvar. Argentinci igraju doma pred punom dvoranom i to će im dati strašan poticaj. S njima je na klupi Luis Scola koji je prije 13 godina sa zlatnom argentinskom generacijom razbio Dream team sa Lebronom, Duncanom, Iversonom, Wadeom... Tada je Scola kazao kako je ključno bilo to što su prije utakmice bili 100% uvjereni, ne da se mogu nositi sa SAD-om, nego da će ih sigurno pobijediti. I zato su završnicu utakmice odigrali briljantno jer ni u jednom trenutku nisu vjerovali da će izgubiti od SAD-a. Ovdje su svi na startu respektirali Amerikance i tu su vjerojatno gubili 10-ak poena. Argentina to sigurno neće ponoviti i oni ovdje idu po čistu pobjedu u koju sam i ja uvjeren. Ova varijanta s hendikepom je naravno još i sigurnija. Detaljnije

SAD je dominantno i lagano prošetao skupinom. Panamu su u uvodu razbili sa +41, Dominikansku Republiku dobili su sa +16 uz užasan šut za tri poena od 18% i činjenicu da su im Dominikanci radili dosta problema u skoku (16 napadačkih Dominikanaca), a jedini pravi ispit imali su protiv vrlo jakog Urugvaja i to su na kraju dobili sa 8 razlike. Ovdje je vrlo važno istaknuti da je Dominikanska Republika sjajna što se tiče fizikalija, imaju puno visokih igrača i odličnih skakača i zato su se uspjeli nositi sa SAD-om ( i svejedno izgubiti sa 16 razlike). Urugvaj ima odlične euroligaške igrače i jakog Batistu u reketu, te također sedam igrača preko 200cm čime su uspjeli parirati Amerikancima. Čak je i Panama tu imala nekoliko dobrih igrača u reketu pa je prošla sa -41. Djevičanski otoci centra nemaju (tu je 211 cm visoki Jones, ali ga koriste 10 minuta po susretu), nego igraju sa Grayom i Cuthbertom na petici što su im dosada svi žestoko kažnjavali. Kanada i Venezuela imali su po 16 napadačkih skokova, a Argentina ih je pomela sa 46 poena razlike i samo zato nisu imali za čime skakati. Haklerska družina s Djevičanskih otoka je u polufinalu jer su šutom dobili kriminalno lošu Kanadu u prvom kolu, a nakon toga su pokazali limite. Venezuela ih je vodila sa skoro 10 razlike, Argentina ih je pomela i to je realna razina ove reprezentacije. Walter Hodge je solidan bek, no ovdje će naletjeti na razinu agresivnosti koju još nije osjetio i neće prolaziti kao u skupini. Osim njega pravog igrača tu nema, nedostaje centimetara i većina toga se zasniva na trčanju i brzim šutevima. To će Van Gundy sigurno proučiti i zaustaviti jer su njegovi igrači dosada svakog protivnika potpuno ugušili kad je šut za tri poena u pitanju (Dominikanci 5/30 ili 16%, Urugvaj 3/23 ili 13%, te Panama 4/22 ili 18%). Dakle nitko im za tricu nije šutirao niti 20% i to je ta agresivnost koju stalno spominjemo i na temelju koje SAD ide u finale danas. Djevičanski otoci zasnivaju se na tom vanjskom šutu kojeg će im SAD sada oduzeti, a sasvim je jasno da će biti i ogromna razlika u skoku što će posljedično dovesti do jako uvjerljive pobjede SAD-a. Detaljnije

SAD je jučer stigao do 41 poena razlike protiv Paname, no to je razlika za koju je zaslužna vrlo loša igra Paname koja napadački nije imala rješenja i SAD je iz kontranapada gradio razliku. Donekle se Panama držala zonskom obranom koju ne znaju igrati, a opet je dosta zbunila SAD koji napadački nije ni izbliza dovoljno uigran za rješavanje takvih obrana. Urugvaj sa svojom "europskom" trojkom Granger-Fitipaldo-Batista može puno bolje odigrati tu zonsku obranu i iskoristiti očite napadačke probleme SAD-a. SAD je ovdje sa igračima koji nisu mogli igrati u Barceloni (Holmes, Munford), sa igračima koji igraju u slabijim klubovima Europe (Brown, Baron), te sa igračima koji igraju u razvojnoj ligi. To nije razina košarke koja bi trebala zabrinjavati provjerene euroligaške igrače poput Grangera, Batista pa i Fitipalda. SAD sve bazira na obrani i fizikalijama, a Urugvaj to itekako može ispratiti i riješiti. U pripremama smo vidjeli dvije utakmice Urugvajaca na ovom parketu protiv Argentine koja je vjerojatno i kvalitetnija od ovog SAD-a pa su opet Urugvajci u drugom susretu slavili čim se Granger uigrao s ostatkom momčadi. Danas Urugvaj ima prednost domaćeg parketa što nikako nije zanemarivo pogotovo na ovom, za mene suludom, hendikepu. Sve i da izgube košarkaši Urugvaja se neće htjeti osramotiti i igrat će sa najboljim igračima do zadnje minute. SAD s druge strane rotira svih 12 igrača (Brown i Baron tek kad se utakmica riješi) i tu Urugvaj može stići eventualni zaostatak. Osobno ovo smatram velikom pogreškom kladionica koje su precijenile ovaj krnji SAD jer bi ovakav (možda i 6-7 poena veći) hendikep trebao biti da na ovom parketu ovakav Urugvaj sa Grangerom igra protiv najbolje selekcije SAD-a. Ovako osobno smatram da Urugvaj ovdje itekako ima šanse za pobjedu, a u najgorem slučaju vidim jednoznamenkastu pobjedu SAD-a. Ovih 20 i više poena razlike SAD nikako ne može napraviti Urugvaju na gostujućem parketu u ovakvom sklepanom sastavu. Detaljnije

BiH je u prvom susretu imala sve u svojim rukama i lakoćom su mogli u gostima svladati najvećeg suparnika u skupini. No serija zaista teško objašnjivih pogrešaka u završnici koštala ih je pobjede pa u današnjem susretu moraju to ispraviti. Vidjeli smo u Švedskoj sve obrise klasične Vujoševićeve momčadi. Po tri igrača napadaju skok u napadu, u obrani se sjajno rotira, a svakako pomaže činjenica da u vanjskoj liniji ima tri atletski sjajna igrača u Renfroeu, Vrabcu i Musi. Bilo je i dobre kombinatorike u napadu, ali Vujošević inzistira na još više lopti na centre što je uvijek bila karakteristika njegovog Partizana. Slovaci su u prvom kolu pokazali svoj limit koji je bio vidljiv i tijekom priprema. Armenija ih je vodila i sa preko 20 poena razlike, prije toga su kod Mađarske gubili sa -21 i -29, a ako sve produžimo na gostujuće susrete u kvalifikacijama lani imamo -28 kod Gruzije, -32 kod Crne Gore i -7 kod Albanije. Albanija ovdje naravno nije relevantna jer je kvalitetom osjetno ispod svih navedenih sastava. Izbornik Rudež ima roster limitiran kvalitetom gdje puno toga ovisi o Amerikancu Jonesu koji ipak nije ta klasa. Danas će ga Renfroe i Vrabac potpuno limitirati, a onda igra Slovaka ulazi u velike probleme. Očekivati od veterana Rančika da će svaku utakmicu kao petica tricu šutirati 50% je suludo, a siguran sam da ga i Vujošević predobro poznaje da bi mu to pustio. Kod BiH je puno tenzija obzirom na izostavljanje igrača Igokee i Vujošević je bio pod velikim kritikama. Uvjeren sam da će današnji susret u Sarajevu iskoristiti kako bi maksimalno razbio protivnika i tako na najbolji način odgovorio na kritike. Detaljnije